Bizaran običaj: Evo šta je radio čovjek ako supruga nije mogla da rodi djecu

22.08.2025. | 19:50

U tradiciji Kosova i Metohije potomstvo je bilo najvažnije i svaka žena imala je dvije uloge – da se uda i da rodi djecu, a ako iz nekog razloga nije u stanju, u kuću bi muž dovodio podrugu, to jest muž bi našao drugu ženu i doveo je u kuću.

Podruga je običaj prenijet iz albanskog naroda, a kada je riječ o prvoj ženi nije bilo govora o žrtvi, već velikoj ljubavi koju je iskazivala prema mužu. Svaka žena imala je zasebne prostorije, poslove i brige, ali uvijek su bili svi na okupu.

Ekipa “Prve” otišla je prije par godina na Kosovo i Metohiju i pronašla potomke Srba koji su praktikovali ovaj običaj, ali i jedinu živu podrugu u Srbiji. Miloje Radić iz sela Drena odrastao je u porodici sa dvije majke.

– Otac je umro prvi, 1991. godine, majka i maćeha su ostale da žive zajedno, dok ih smrt nije rastavila. ‘Mama’ sam zvao maćehu, a majku po imenu. Ona je insistirala na tome i možda se otac nikada ne bi oženio mojom majkom da nije bilo nje. Poslušao ju je i našao moju majku. Što sam više odrastao, tako sam više saznavao i meni je bilo malo čudno i neobično – otkriva Miloje.

Nataša Terzić, supruga i majka šestoro djece, koja je takođe napisala roman “Podruga”, objasnila je ovaj fenomen u detalje.

– Ta žena se nije odrekla svoje ljubavi, ako se odrekla muža. Domaćin se ženi drugi put i dolazi podruga, da bi rodila djecu, koju ne može da ima prva žena. Prva žena ostaje u kući, ali ne više u svojstvu supruge, nema intimnosti sa njom, rastavlja se brak u crkvi, ali je prva žena socijalno zbrinuta. Ona ostaje u kući i tu je pomoćnik, kao rođaka – priča ona, i nastavlja:

– Podruge kao fenomena u hrišćanskom svijetu nema, a to je divna jedna priča o suživotu dvije žene koje su okrenute istom cilju, da podignu potomstvo, nema veze što je jedna rodila, a druga ne može. Podruga je na Kosovu i Metohiji bila zastupljena sigurno do ‘80-ih godina. Normalna je to bila pojava da su se ženili ponovo i najčešće su one insistirale, te prve žene – objašnjava Nataša.

Još jedan od potomaka podruge opisao je kako je ovakav zajednički život izgledao.

– Vjerovatno je moj otac imao odnose sa obje žene, pa je tako zadržao obje žene da budu uz njega… Postojale su podruge i to ne jedna kuća, nego tri četiri u Drenu su bile. Otac je bio vjeran obema i nikada nije dozvolio da prva ode iz ove naše kuće. Jeste on bio strog, ali maćeha nas je više izdržavala nego majka, kad smo bili mali. Majka je bila malo mlađa, radila je više poslova, a maćeha je više bila uz nas, pa je niko nije mogao odvajati, isto kao da nam je majka bila. Zvali smo je ‘nana’. Nikad nam niko nije rekao da je ona druga žena, da nije naša. Podruga nas je štitila od oca uvijek. Otac bi se na majku i naljutio nekad, a na maćehu nikad nije – kaže on.

Dogovor pao u kafani

Nijedna žena koja je oženila muža više nije na ovom svijetu, ali je živa posljednja podruga – Petkana Filipović, koja je Roksandi i Vujici podarila četiri kćerke i sina, poslije trideset godina borbe za potomstvo.

Petkana je slijepa od rođenja, udala se sa 28 godina za čovjeka duplo starijeg od sebe i to tako što se sa njim i njegovom ženom sve dogovorila u kafani.

– Moja majka mi je rekla: ‘Idi za njega, iako ima drugu ženu, opet je bolje sa njom nego da te braća ili bratanci izdržavaju’. Nisam mrzela tog čovjeka, ali nisam ni osjećala veliku ljubav, zato ja nisam bila ljubomorna na nju. Ona i kad je umrla, on je nju više volio nego mene iako sam ja rodila djecu. Ona je uvijek imala status supruge. Djeca su je dobro prihvatila, zvali su je ‘nana’. Oni su sahranjeni jedno do drugoga i ima jedno mjesto za mene. On u sredini – završava Petkana priču smijući se.

Šta je podruga?

Podruga ili podrugi sa značenjem drugi po redu je izraz koji se koristi da bi se opisala “supruga u drugom braku”. Do pred kraj dvadesetog vijeka ova riječ je označavala drugu ženu koju je muž uveo u kuću, u slučaju kada sa prvom ženom nije imao djece. Ova druga žena je rodila djecu, i svi su zajedno živjeli pod istim krovom, ali za razliku od običaja u muslimanskom svijetu, prva žena je praktično postala član porodice.

Podruga je običaj prenijet iz albanskog naroda, a kada je riječ o prvoj ženi, nije se radilo o požrtvovanju, već o velikoj ljubavi koju je iskazala prema svom mužu. Svaka žena je imala odvojene sobe, poslove i brige, ali su uvijek bile zajedno. U pojedinim oblastima Kosova i Metohije ovaj običaj je bio ustaljen i bilo je dozvoljeno običajnim pravom, pa čak i uz prećutnu ili otvorenu saglasnost prve neplodne supruge, koja iz ekonomskih razloga nije imala gdje da ode.