Bio i ostao oličenje dobrote: Kako je patrijarh Pavle sve postidio dok je sakupljao mrvice
06.10.2025. | 09:46Za mnoge pravoslavne vjernike, patrijarh Pavle bio je i ostao oličenje skromnosti, dobrote i duhovne čistote.
Iako nikada nije zvanično proglašen za sveca, u srcima ljudi on to odavno jeste. Njegove riječi i postupci i danas se prepričavaju kao tihi podsetnik na to kako izgleda prava vjera, ne u riječima, već u djelima. Jedna od najdirljivijih priča o njemu govori o mrvicama hljeba.
Večera koja je postala životna lekcija
Na prijemu kod tadašnjeg predsjednika Srbije i Crne Gore, Svetozara Marovića, među zvanicama su se našli i patrijarh Pavle i Kofi Anan. Tokom večere, u vrijeme posta, za patrijarha je bilo servirano skromno jelo, riba, povrće i hljeb.
Kada je završio sa obrokom, pred njim je ostala salveta puna mrvica. Dok su drugi razgovarali, patrijarh Pavle je pažljivo, tiho i strpljivo skupljao svaku mrvicu i pojeo je.
Kada su ga zbunjeni prisutni upitali zašto to radi, odgovorio je mirno, ali riječima koje su duboko dotakle sve za stolom: “Ne znate vi, djeco moja, šta znači glad i koliko je djece širom svijeta gladno, a mi bacamo hljeb pored stola i u kontejnere. Nekima one predstavljaju život i nadu, a mi ih se tako lako odričemo. Sjetite se svaki put gladne dece širom Afrike i sveta kada vidite mrvice pored stola.”
Tišina je preplavila prostoriju. Gosti su ostali zamišljeni, posramljeni i duboko potreseni njegovom jednostavnom, ali snažnom porukom.
Poštovanje prema hljebu, nauk za život
Da ovo nije bila usputna gesta, potvrđuju i sestre iz manastira Gračanica, gdje je patrijarh često boravio. Svaki put bi ih opomenuo ako bi se hljeb prosuo ili ako bi ostale mrvice na stolu.
Njegov odnos prema hrani bio je lekcija o zahvalnosti, ne zato što je hljeb samo namirnica, već zato što je simbol Božjeg blagoslova i truda čovjeka.
Pouka iz djetinjstva koja je oblikovala svetitelja
Arhimandrit Jovan Radosavljević, u knjizi “S patrijarhom Pavlom kroz život”, zabilježio je priču koja otkriva odakle potiče Pavlovo poštovanje prema hljebu.
“Jednom prilikom grickao sam koru hljeba, a ono što je zagorelo ostavio sam na kraj tanjira. Pavle me je upitao zašto sam to uradio, a kad sam mu rekao da neću da jedem jer je zagorelo, uzeo mi je to zagorelo parče hleba i pojeo. Tako me je zastideo bez ijedne riječi, da više nikada nisam ostavio mrvicu hljeba van tanjira ili neko zagorjelo parče”, piše arhimandrit Jovan.
Taj gest, tih i nenametljiv, bio je više od pouke. Bio je svjedočanstvo o čovjeku koji je cijelog života živio ono što je propovedao, skromnost, zahvalnost i poštovanje prema svakom daru, ma koliko mali bio, prenosi Ona.rs.
Zavještanje skromnog čovjeka
U vremenu kada se sve mjeri količinom i izgledom, priča o patrijarhu Pavlu i mrvicama hljeba vraća nas suštini. Uči nas da ono što je malo, često ima najveću vrijednost, ako u sebi nosi poštovanje, ljubav i zahvalnost.
Jer, za njega, svaka mrvica bila je sveta.
