
Život je kratak: Zašto ljudi ostaju u nesrećnom braku?
15.08.2025. | 15:20Mnogi od nas se drže za formu braka, zaboravljajući na njegovo stvarno značenje. I često korijen tog držanja nije ljubav ili osjećaj dužnosti, već duboke, ponekad razorne iluzije.
Brak je za mnoge simbol stabilnosti, ljubavi i ispunjenog obećanja.
Ali šta ako zagrljaji postanu samo ritual bez stvarne potrebe, a riječ porodica počne zvučati kao presuda?
Psihologinja Ana Suhova objašnjava pet pogrešnih razloga zbog kojih ljudi ostaju u braku – razloga koji ne spašavaju vezu, već je polako, ali sigurno uništavaju.
Ostajete zajedno „zbog djece“
Roditelji često godinama žive u tihoj hladnoj ratu ili potpunom otuđenju, uvjereni da djecu štite od traume razvoda održavajući privid porodice. Djeca postaju glavni argument protiv promjena: „Ne svađamo se pred njima“, „Tata je tu, makar samo formalno“.
Međutim, istraživanja iz dječje psihologije pokazuju da hronična toksična atmosfera nanosi djeci ozbiljnu i dugotrajnu štetu. Djeca savršeno osjete laž, napetost i prezir – čak i kad su upakovani u „pristojno“ ponašanje.
Dugotrajni stres mijenja strukturu dječijeg mozga i stvara obrasce koji kasnije u odrasloj dobi dovode do anksioznosti, depresije ili poteškoća u vezivanju. Umjesto da uče ljubav i povjerenje, oni razvijaju strategije preživljavanja u emocionalno nesigurnom okruženju. To nije zaštita – to je prenošenje naslijeđa boli.
Strah od samoće
Strah od samoće često nije stvarna bojazan od usamljenog života, već osjećaj unutrašnje praznine, nisko samopouzdanje i gubitak kontakta sa sobom. Ostajanje u braku iz ovog razloga znači život „na posudbu“, negiranje vlastite vrijednosti i sposobnosti da izgradite nove, zdrave odnose – bilo prijateljske, porodične ili partnerske.
Strah paralizuje i ne dopušta da provjerite – možda bi samoća donijela mir, prostor za disanje i priliku da se ponovo povežete sa sobom.
Ekonomska zavisnost
„Ne mogu izdržavati sebe i djecu“, „Nemam posao ni dovoljno prihoda“ – ovo su česta uvjerenja, posebno kod žena koje su godinama stavljale porodicu ispred karijere. Finansijska zavisnost može biti snažna prepreka, ali ostanak u ponižavajućim ili štetnim odnosima samo zbog novca vodi ka gubitku samopoštovanja, mentalnog i fizičkog zdravlja.
Djeca tako usvajaju model bespomoćnosti i zavisnosti, što može oblikovati njihove buduće odnose na isti destruktivan način.
Pritisak okoline i porodice
Strah od osude, razočaranja bližnjih i izlaska iz „društveno prihvatljive“ uloge ponekad nadjača ličnu sreću. Mnoge žene ostaju u nesretnim brakovima jer se pitaju: „Šta će ljudi reći?“, „Roditelji to neće preživjeti“, „Razvedene žene su gubitnice“.
Život po tuđim pravilima znači izdaju sebe. Plaćate svojom jedinom životom za privid „porodične sreće“, dok vas noću ne tješi ni društvo ni porodica – a njihovo odobravanje je kratkotrajna nagrada za dugotrajnu patnju.
„Možda će se promijeniti“
„Obećao je da će se promijeniti“, „Samo prolazi kroz težak period“, „Prije je bilo dobro, znači može biti opet“ – ovakva uvjerenja često su zasnovana na obećanjima bez ikakvih stvarnih, dosljednih postupaka partnera.
Nada ima smisla samo kad je podržana konkretnim djelima. Ako godinama imate samo riječi, izgovore i povratak na staro, to nije nada – to je negiranje stvarnosti. Na iluzijama se ne može graditi sretan život.
Ljubav ponekad znači pustiti
Držati se braka koji je postao prazna ljuštura iz straha, osjećaja dužnosti ili ekonomskih razloga nije herojstvo – to je polagano uništavanje sebe. Svaka od ovih pogrešnih „motivacija“ zapravo je pukotina kroz koju odlaze vaša snaga, radost i mogućnost da budete istinski sretni.
Razvod nije poraz. Ponekad je to najhrabriji čin – priznati kraj iluzija, prestati nanositi bol sebi i djeci, i zakoračiti u nepoznato u potrazi za slobodom i istinom.
Prava vjernost nije komadu papira, nego sebi – svojim vrijednostima i pravu na život bez hronične boli. Ponekad najveći čin ljubavi nije „voljeti do kraja života“, već pustiti i sebe i drugu osobu iz začaranog kruga koji ste prestali zvati porodicom, prenosi Ljepota i Zdravlje.