Željno iščekujete prve riječi: Kako dijete da podstaknete da progovori

08.12.2025. | 13:43

Prvu riječ sa značenjem očekujemo oko 10-12. mjeseca života. Kad dijete izgovori prvu riječ sa značenjem kažemo da je dijete „progovorilo“.

Pojavom prve riječi dijete počinje verbalno da komunicira. Važno je zapamtiti da govor nije jedini način komuniciranja, i da dijete komunicira sa nama i prije pojave prve riječi koja ima značenje, piše diplomirani logoped Smilja Majević za Stetoskop.

Kako dijete komunicira?

Dijete komunicira sa nama od prvog dana života. Plač, osmijeh, oglašavanje, gugutanje, vokalizacija, ubrzano disanje, posezanje, upiranje prsta, ali i udaljavanje, skrivanje, i bezbroj drugih aktivnosti smatraju se načinima na koje dete komunicira sa nama.

Potreba za komunikacijom i kontaktom je urođena i svaka beba dok je budna ostvaruje različite interkacije sa roditeljima. U periodu dok beba ne govori ili dok dijete tek uči nove riječi i bogati rječnik, umjesto verbalne komunikacije kroz riječi i rečenice komunikacija će biti kroz neverbalne poruke (posezanje, naginjanje, sklanjanje, odmahivanje, guranje…) ili kroz oglašavanje u vidu vokalizacije, gukanja, brbljanja…

 Učenje novih riječi

Učenje novih riječi najčešće podrazumijeva prvo razumijevanje značenja koju data riječ ima, a potom izgovaranje i korišćenje te riječi u skladu sa situacijom u kojoj se dijete nalazi.

Da bismo pomogli djetetu da nauči novu riječ možemo djetetovoj neverbalnoj poruci pridružiti značenje. To znači da kad dijete pokaže tijelom ili se oglasi, mi izgovorimo riječ koju bi ono reklo da zna da govori.

Primjer: ako dijete rukom poseže ka hrani sa željom da je dohvati, mi u toj situaciji možemo odreagovati tako što ćemo reći riječ koju bi dijete reklo kad bi govorilo – „daj“. Na ovaj način dijete u konkretnoj situaciji čuje riječ koji bi trebalo izgovoriti da bi dobilo željenu stvar.

Primjer: ako dijete tokom šetnje prstom upire u mačku koja je prošla, mi ispratimo djetetova interesovanja i kažemo „Vidi maca!“. Važno je da naš govor bude u skladu sa situacijom u kojoj smo, kao i sa djetetovim interesovanjima.

Primjer: ako tokom ručka djetetu nudimo jelo, a ono odmahuje glavom i sklanja se, možemo reći umesto djeteta – „neću“ ili „ne mogu više“. Nakon nekoliko ponavljanja, dijete će zapamtiti koje riječi može izgovoriti u situaciji kad ne želi više da jede.

Preduslovi za uspješnost u ovoj aktivnosti:

Posmatrajte dijete i pratite njegova interesovanja,

Pratite dijete da biste uočili na koji način komunicira sa vama,

Reagujte sad i ovdje, dajete riječ koja je konkretna i vezana za situaciju u kojoj se dijete nalazi,

Izgovarate pojedinačnu riječ ili kratku rečenicu,

Ne zahtjevajte da dijete ponovi riječ za vama.

Podstičući govor na ovaj način možemo brže doći do novih reči. Rezultata neće biti istog trena, ali doslednim ponavljanjem dete će povezati svoju aktivnost sa rečju koju mu nedostaje.

Hanen centar

Tekst je nastao na osnovu Hanen savjeta za roditelje djece koja kasne u razvoju govora i jezika. Hanen centar je neprofitna organizacija iz Kanade posvećena pomaganju djeci da komuniciraju najbolje što mogu. Postoji od 1975.godine kad je razvijen program „Za razgovor je potrebno dvoje“ koji obučava roditelje kako da pomognu djetetu da komunicira. Hanen centar obučava logopede širom svijeta za primjenu licenciranih programa, piše Steteoskop.info.