Zašto probiotici možda ne pomažu poslije antibiotika

29.08.2025. | 22:27

Iako se probiotski suplementi često predstavljaju kao čudotvorno rješenje za zdravlje crijeva, novija istraživanja pokazuju da ne bi ovo trebalo da shvatite “zdravo za gotovo”.

Posljednjih godina, probiotici su stekli popularnost kao lijek za sve – od varenja, preko mentalnog zdravlja, pa do hormonskog disbalansa. Ideja je primamljiva: progutate “dobre” bakterije i pretvorite svoja crijeva u zdrav ekosistem. Iako je oduševljenje probioticima zasnovano na sve boljem razumijevanju mikrobioma i njegovog uticaja na zdravlje, ipak za imunougrožene, probiotici mogu više štetiti nego koristiti.

Kao i mnoge njene kolege, direktorka Instituta za istraživanje ljudskog mikrobioma pri bolnici Sidars-Sinaj, Suzan Devkota, ranije je smatrala da su probiotici koji se prodaju bez recepta u najgorem slučaju bačen novac. I to i dalje važi za većinu zdravih ljudi: “Vaš prirodni mikrobiom će vjerovatno nadvladati probiotik, pa ćete samo potrošiti novac, ali neće vam naškoditi”, kaže ona.

Ali dva naučna rada objavljena 2018. godine ponudila su “toliko uvjerljive podatke da su nam potpuno promijenili način razmišljanja o probioticima”, kaže Devkota. Istraživanja su ispitivala scenarij u kome se vjerovalo da probiotici najviše pomažu, poslije terapije antibioticima i otkrila nešto drugo. Ubrzo nakon toga, istraživači su otkrili i druge situacije, kao što su kod imunougroženih pacijenata ili onih koji primaju imunoterapiju za rak, u kojima probiotski suplementi mogu biti problematični.

Iako probiotski suplementi nisu uvijek loši, problemi nastaju, kažu stručnjaci, kada se ponudi šablonsko rješenje za problem koji zahtijeva nijansiranje. Optimalna mikrobna mješavina za mladu, zdravu osobu, na primjer, može izgledati drugačije od one idealne za odraslu osobu srednjih godina sa hroničnom bolešću.

Uzimanje antibiotika remeti mikrobiom jer uništava dobre bakterije zajedno sa lošima. Ovaj poremećaj može imati ozbiljne i dugotrajne posljedice po zdravlje, uključujući povećan rizik od gojaznosti, dijabetesa, astme i drugih autoimunih bolesti.

Za mnoge ljude, logično je da posegnu za probioticima nakon terapije antibioticima kako bi obnovili zdravu mikrobiološku ravnotežu u crijevima, jer se vjeruje da probiotici podstiču rast “dobrih” bakterija, razmišljanje koje su i Devkota i mnoge njene kolege nekada prihvatali. Ali, naučna istraživanja pokazuju da to nije baš tako.

Poslije antibiotika, učesnicima jedne studije dati su komercijalni probiotici sa 11 sojeva. Analize potvrđuju da ograničeni broj sojeva u komercijalnim probioticima može da potisne raznolike bakterije u ljudskim crijevima, koja inače sadrže na hiljade različitih sojeva.

Elinaf takođe ističe da je stepen naseljavanja crijeva probiotičkim sojevima značajno varirao među ispitanicima – kod nekih su te bakterije brzo prošle kroz organizam, dok su se kod drugih duže zadržale i razmnožavale.

Dakle, pristup “univerzalno rješenje za sve” u trenutnom svijetu probiotskih suplemenata nema baš smisla, piše Nešnal džiografik.