Vitiligo – nije zarazan i ne boli, naslijeđe nije jedina predispozicija bolesti

Stanje usljed kojeg koža izgubi boju zove se vitiligo. Ovo stečeno, nedovoljno istraženo oboljenje prepoznajemo po bijelim, jasno ograničenim mrljama. Oko dva odsto populacije vodi bitku sa tim neizlječivim, nezaraznim i bezbolnim stanjem, koje za mnoge predstavlja, prije svega – estetski problem.

Njena pojava privlači pažnju gdje god da se pojavi. Bijele mrlje koje Bojana ima po tijelu i znatiželjni pogledi, ne sprečavaju je da normalno živi. Ona je svoj vitiligo prihvatila.

„U sedmom razredu kada mi je stigao sa Kube lijek koji sam tretirala uz sunčanje sa lampama, u jednom trenutku rekla roditeljima da ja nemam problem što imam vitiligo, da on mene ne boli, da ne mogu nikoga da zarazim, i da prosto kome se ne dopada moj vitiligo ne mora da se druži sa mnom”, istakla je Bojana Marković.

Pretpostavlja se da ovo nedovoljno istraženo oboljenje nastaje usljed razaranja melanocita – ćelija koje stvaraju melanin i daju boju koži.

„Zbog nasljednih faktora i faktora spoljašnje sredine dolazi do stvaranja jedne greške u imunološkom sistemu pacijenta, koji dovodi do toga da sam organizam, dakle, stvara i neka antitijela na pigment melanin, i takođe T(te) ćelije imunskog odgovora dovode do destrukcije pigmenta”, istakla je dr Lidija Kandolf Sekulović.

Vitiligo nije zarazan i ne boli. Javlja se kod oba pola, najčešće između desete i tridesete godine. Nasljedna predispozicija nije jedini faktor za nastanak ovog oboljenja.

„Vitiligo se kod mene pojavio godinu dana nakon mog proletanja kroz staklena vrata u mojoj devetoj godini. Nakon godinu dana su krenule baš na tom mjestu, na desnoj nozi gdje je i sam ožiljak, da se pojavljuje prva flekica, tačkica bijele površine”, navela je Bojana.

Vitiligo je nepredvidiv. Djelimična repigmentacija je moguća, ali bolest može i da napreduje dovodeći do gubitka boje kose, trepavica, obrva i brade, kao i promijenjene boje sluzokože.

Često se javlja udružen sa bolestima štitne žlijezde, perniciozne anemije, dijabetesa, artritisa. Univerzalni lijek za vitiligo – ne postoji.

„Ranije su se koristili lokalni kortikosteroidi, a danas sve više tzv. inhibitori kalcineurina u vidu kremova koji zapravo smanjuju aktivnost T(te) ćelija koje dovode do uništenja melanocita. Ono što takođe koristimo je i fototerapija koja u tim malim kontrolisanim uslovima može da dovede do vraćanja pigmenta”, rekla je dr Lidija Kandolf Sekulović.

Osobama kojima je dijagnostikovan vitiligo savjetuje se da izbjegavaju stresne situacije, ograniče sunčanje i redovno koriste kreme sa zaštitnim faktorom.

Takođe, u procesu prihvatanja vitiliga kao sastavnog dijela života, od izuzetnog je značaja podrška porodice i prijatelja.

 

 

Ostavite komentar: