Tajna koja se prenosi sa koljena na koljeno: Evo kako da žito ne bude gnjecavo

03.11.2025. | 13:50

Žito je jedno od onih jela koja se ne prave zato što su “u trendu” već zato što znače nešto. Priprema se za slavu, zadušnice, parastos ili za sjećanje na nekog dragog. U svakoj kući ima svoj miris i nijansu – ali smisao je isti: život, vječnost i ljubav.

Za pravu teksturu i ukus, ne treba ti ništa više od strpljenja i par starih, provjerenih koraka.

Sastojci:

500 g pšenice (celog zrna)

200 g mljevenih oraha

150-200 g šećera (ili po ukusu)

1 kesica vanilin šećera

rendana kora limuna (po želji)

prstohvat cimeta (po želji)

prah-šećer za posipanje

Priprema:

Operite pšenicu više puta, dok voda ne postane potpuno bistra. Potom je potopite u hladnu vodu i ostavi da odstoji preko noći, to je ključ da se zrno kasnije lijepo raskuva i ne raspadne.

Sutradan, vodu prospite i sipajte novu, pa kuvajte na tihoj vatri oko sat do sat i po. Bitno je da zrna omekšaju, ali da ne postanu kaša. Kad se pšenica “otvori” i zrno pukne, znači da je gotova.

Ocjedite je, raširim po čistoj kuhinjskoj krpi i ostavite da se suši i hladi. Ovaj dio većina preskoči, i tu se napravi greška. Ako žito ostane vlažno, postaće gnjecavo i teško, a ne rastresito. Neka se suši makar dva-tri sata, a ako može i duže, još bolje.

Kad se potpuno ohladi, sameljite je na krupno u mašini za meso. Zatim dodajte šećer, orahe, vanilin šećer, limunovu koru i po želji malo cimeta. Sve se promješa rukama, lagano, da se sastojci povežu.

Na kraju, prebacite na tanjir ili činiju, poravnajte površinu i pospite prah-šećerom kroz sitno sito da izgleda čisto i uredno. Po tradiciji, na sredini se napravi krst od oraha.

Najvažnije je da pšenicu:

dobro ocjedite – nikako je ne koristi dok se potpuno ne osuši,

ne meljete dok je topla, jer toplota stvara vlagu,

ne prekuvate – zrno treba da bude mekano, ali da se vidi i “osjeti pod zubom”.

Ako želite da izgleda lijepo i na stolu, koristite sitno mljevene orahe i nemojte pretjerivati sa šećerom – on vlaži smjesu. Umjesto toga, dio šećera možete zameniti medom, koji daje sjaj i bogatiju teksturu.

Žito nije samo poslastica. To je mali ritual sećanja, miris dima i tišine u kući, trenutak kad se zastane. Jer baš kao zrno pšenice koje mora da “umre” da bi dalo novi život – i svaka naša molitva, kad se izgovori sa mirom, postaje sjeme nečeg novog.