Sve zavisi od rase: Veterinarka otkrila koliko vremena pas treba provoditi sam

18.11.2025. | 18:18

Bilo da imate psa koji vas vjerno prati u stopu iz sobe u sobu ili onoga koji zadovoljno drijema sam u susjednoj prostoriji, količina vremena koju svaki ljubimac treba provesti sam varira mnogo više nego što većina vlasnika misli.

Potreba za samoćom nije samo karakterna osobina, već je oblikovana biologijom, ranim iskustvima pa čak i stogodišnjim ulogama pojedinih pasmina, objasnila je veterinarka Kristal Hit iz Los Angelesa za “Newsweek”.

Zašto je psima važno vrijeme provedeno u samoći?

Iako samoća može izazvati stres kod nekih pasa, Hitova ističe da većina pasa ipak ima koristi od neometanog odmora – sve dok nisu potpuno sami.

“Mnogi psi ne vole biti ostavljeni sami. Mogu pokazivati ponašanja povezana sa separacijskom anksioznošću kao što su lajanje ili zavijanje, neprestano šetanje ili destruktivna ponašanja ako ih ostavite same bez ljudskog društva”, dodaje veterinarka.

Istovremeno, Hitova naglašava da je mirno vrijeme za odmor ključno.

“Većina pasa cijeni tiho, sigurno mjesto za odmor gdje ih niko ne ometa, sve dok znaju da ste vi u blizini”, kaže ona.

Hitova preporučuje stvaranje posebnih mirnih zona u domu i upozorava da se simptomi separacijske anksioznosti češće javljaju “kada se rutina iznenada promijeni, kao što je bio slučaj nakon pandemije”.

Šta utiče na to kako pas podnosi samoću?

Toleranciju na odvajanje od vlasnika uvelike oblikuju iskustva iz najranije dobi i temperament psa.

“Iskustva tokom šteneće dobi mogu nam pokazati hoće li pas kasnije pokazivati znakove separacijske anksioznosti”, rekla je Hitova.

Psi koji su skloniji uzbuđenju ili pesimizmu više se muče kada su ostavljeni sami, često pokazujući simptome poput nemira, cviljenja ili slinjenja.

Ključnu ulogu ima i rutina.

“Nepredvidive rutine čine odvajanje težim za pse”, objasnila je Hitova.

Vježbe tokom kojih će pas kratke periode provoditi sam takođe mogu pomoći anksioznim psima da izgrade samopouzdanje.

Rase koje uživaju u nezavisnosti

Hitova kaže da izvorna svrha rase može predvidjeti koliko će dobro pas podnositi odsutnost vlasnika.

“Rase odabrane za nezavisnije radne uloge… pokazale su nižu stopu ponašanja vezanih uz separacijsku anksioznost”, rekla je Hitova.

Dodaje da takvi psi obično bolje podnose samoću.

Koje rase ne vole biti same?

S druge strane, rase koje su razvijene za blisku saradnju sa ljudima teže se nose sa samoćom.

To uključuje rase kao što su border koli, australijski ovčar, njemački ovčar, labrador retriver, zlatni retriver, mađarska vižla, kavalirski španijel kralja Čarlsa, pudla i popularne “doodle” rase.

Kako pomoći psu da se nosi sa samoćom?

Hitova naglašava da su ponašanja povezana sa separacijskom anksioznošću složen problem.

Neki psi reaguju iz straha, drugi iz frustracije.

“Vrijeme koje će pas provoditi sam gradite vrlo polako. Iznenadna velika povećanja tog vremena često izazivaju anksioznost”, dodala je ona.

Pošto nepredvidivost povećava stres, dosljednost je od ključne važnosti.

Veterinarka potiče vlasnike da psima ponude razne oblike mentalne stimulacije.

Preporučuje igre njuškanja, rotiranje igračaka koje koriste psi i dopuštanje psima da sami biraju mjesta za odmor.

Izgradnja samopouzdanja prije odlaska vlasnika iz kuće – na primjer kroz šetnje sa puno njuškanja ili rješavanje interaktivnih slagalica – pomaže psu da bude mentalno mirniji.

Znakovi da vaš pas treba više – ili manje – prostora

Znakovi stresa kao što su oblizivanje usana, skrivanje, nervozno šetanje ili neprestano posmatranje vrata mogu ukazivati na to da vašem ljubimcu treba više prostora ili mira.

S druge strane, izražena privrženost, praćenje vlasnika u stopu ili uznemirenost tokom čak i kratkih odvajanja mogu biti signal da psu treba više podrške i predvidljivosti u svakodnevnoj rutini, prenosi Index.