Struka fino objasnila: Evo kako kratki januarski dani utiču na naše ponašanje

09.01.2024. | 07:13

Naše ponašanje i odluke mogu da variraju sa promjenom godišnjih doba, a vještina je u tome da se ova prirodna varijacija maksimalno iskoristi, pokazalo je najnovije istraživanje objavljeno u časopisu „Perspectives on Psichological Science“.

Na sjevernoj hemisferi je možda prošao najkraći dan, ali zima je daleko od kraja, a poslije blistavosti prazničnih proslava, januar za mnoge može da bude najmračniji mjesec, pri čemu nisu pogođene samo naše emocije.

U radu objavljenom u časopisu „Perspectives on Psichological Science“, istražuju se načini na koje godišnja doba mogu da utiču na naš mozak – od seksualnih apetita do inteligencije i društvene aktivnosti, piše BiBiSi.

Naučnici su u radu došli do nekoliko otkrića koje su svrstali u nekoliko kategorija. Prvo je raspoloženje za koje kažu da je postojanje zimske depresije, poznate kao „sezonski afektivni poremećaj“ (SAP), sada opšteprihvaćeno.

Simptomi uključuju upornu tugu ili anksioznost koji traju najmanje dve nedelje, uz osećaj beznađa i bezvrijednosti, smanjenu energije, prejedanje i previše spavanja.

Mnogi ljudi mogu doživjeti takvo raspoloženje bez ispunjavanja svih kriterijuma za kliničku dijagnozu SAP. Ova opšta melanholija je neformalno poznata kao „zimski bluz“, a istraživanja sugerišu da je široko rasprostranjena.

Početkom 2010-ih, istraživači sa Univerziteta Kornel u Itaki, analizirali su sadržaj 509 miliona tvitova iz 84 zemlje. Otkrili su korelaciju između promjene dnevnog svjetla i emocionalnog sadržaja postova: kako su se dani skraćivali, korisnici su imali tendenciju da koriste manje pozitivnih riječi.

Postoji mnogo potencijalnih objašnjenja za „zimski bluz“ i SAP. Jedna popularna teorija je da smanjeni nivoi svjetlosti ometaju biološki sat tijela – poznat kao „cirkadijalni ritam“ – što zauzvrat može da naruši zdravu regulaciju neurotransmitera uključenih u emocionalnu obradu.

U drugu kategoriju spadaju pamćenje i koncentracija u okviru koje su naučnici razjasnili da je kod mnogih primjećeno da mentalna oštrina opada sa dnevnim svjetlom.

Sane Moldejk sa Erazmus univerzitetskog medicinskog centra u Roterdamu i njene kolege nedavno su analizirali podatke iz velike studije sa više od 10.000 učesnika i otkrili da su oni koji su procjenjivani zimi pokazali nešto lošije performanse u pogledu mjerenja učenja, pamćenja i koncentracije, u poređenju sa onima koji su procjenjivani ljeti.

Još uvek se ne znaju uzroci te sezonske varijacije. Loš kognitivni učinak može biti posljedica generalno depresivnih osjećanja ljudi – teže nam je da razmišljamo pravilno kada se osjećamo tužno. Druga mogućnost je da odražava zimski deficit vitamina D, za koji se smatra da pomaže zdravlju mozga. Ispitivanje ovog osnovnog mehanizma moglo bi pomoći naučnicima da shvate i zašto postoji porast dijagnoza demencije u istom periodu.

Kao treća kategorija označeni su socijalnost i seksualnost.

Kako se navdi u studiji, naši opisi „toplog“ i „hladnog“ ponašanja su samo metaforički, ali dokazi koji se pojavljuju sugerišu da ove reči mogu da odražavaju drevne veze između temperature okoline i društvene povezanosti.

Prema teoriji „društvene termoregulacije“, evoluirali smo da gledamo na druge kao na izvor fizičke topline i udobnosti. Ako je ta teorija tačna, onda bi niže temperature trebalo da nas podstaknu da tražimo veću društvenu povezanost.

Dokazi dolaze iz naših navika gledanja filmova, navodi se i dodaju da podaci iz iznajmljivanja filmova na mreži otkrivaju da je veća vjerovatnoća da će ljudi birati ljubavne filmove kada temperatura padne. Film koji greje srce očigledno ispunjava našu razvijenu želju za emocionalnom toplinom i privrženošću podstaknutom hladnoćom napolju.

Naša seksualna aktivnost prati nešto složeniji ciklus. Prema jednoj studiji sa Univerziteta Vilanova u Pensilvaniji i Univerziteta Rutgers u Nju Džersiju, korisnici Gugla češće gledaju pornografiju sredinom zime i početkom ljeta.

Tada je, takođe, vjerovatnije da će surfovati po veb stranicama za upoznavanje.

Mnogi faktori su vjerovatno uključeni, ali čini se razumnim da bi zimski vrhunac mogao, djelimično, odražavati našu želju za većim ljudskim kontaktom. Šta god da je objašnjenje, ova varijacija ima zdravstvene posljedice u stvarnom svijetu, sa studijama koje otkrivaju porast i pad seksualno prenosivih infekcija u istim periodima.

Sa daljim istraživanjem, naučnici bi mogli da identifikuju mnogo više ciklusa u ljudskom ponašanju koji su rezultat složene interakcije biologije i kulture.