Šta roditelji ne treba da rade kada dijete viče?

13.09.2025. | 20:29

Svi roditelji znaju da uopšte nije lako vaspitavati dijete i da su izazovi na svakom koraku, ali i sama djeca prolaze kroz razne poteškoće i zahtjevne faze.

Školske obaveze, odnosi s vršnjacima ili braćom i sestrama, pa čak i svakodnevne male frustracije, mogu pokrenuti talas ljutnje, tuge ili tjeskobe, piše Živim.hr.

Dvije važne vještine

Kako roditelji mogu pomoći svojoj djeci da se nose s takvim trenucima? Ključ leži u dvjema vještinama, piše Harvard Health.

One su priznavanje ili validacija dječjih emocija, misli i iskustava i učenje strategija suočavanja. Validacija znači da djetetu jasno pokazujete da je u redu osjećati emocije i da ih ne treba potiskivati.

Kada roditelji koriste validaciju, oni poručuju djetetu da su njegova osjećanja prihvaćena i normalna. Time gradite povjerenje i pokazujete da ga razumijete, a to stvara prostor za iskren razgovor i podršku – objašnjava doktor Chase Samsel s Odjeljenja za dječju psihijatriju i bihejvioralne nauke iz Bostonske dječje bolnice.

Prvi korak je jednostavan – priznati emocije.

Rečenice poput „vidim da si imao težak dan u školi“ ili „čujem da si frustriran“ mogu napraviti veliku razliku. Djeca često ne znaju da imenuju ono što osjećaju ili se iza ljutnje zapravo skriva tuga, strah ili zabrinutost.

Kod tinejdžera je to posebno izraženo – ljutnja je često samo maska za dublje i ranjivije emocije.

Važno je znati i da djeca ne moraju odmah reagovati. Ponekad će ignorisati roditeljsku podršku, ali ponavljanje validacije kroz vrijeme stvara osjećaj sigurnosti i ohrabruje ih da otvore srce.

Kutija za suočavanje

Drugi alat koji roditeljima može pomoći jeste takozvana „kutija za suočavanje“. Riječ je o jednostavnim tehnikama kojima dijete uči kako da smiri svoje tijelo i um kad se emocije razbuktaju.

Disanje je najpristupačnije, ali tu su i vođene meditacije, vizualizacija, stiskanje antistres loptice, kratka šetnja ili igra na otvorenom.

Za mlađu djecu odlično funkcioniše zajedničko čitanje, dok starijima često treba samo malo prostora i vremena nasamo.

Možda najvažnije – i roditelji bi trebalo da primjenjuju iste te tehnike. Kada djetetu otvoreno kažete: danas sam bio pod stresom, idem u šetnju da se smirim ili zajedno napravite vježbu disanja, šaljete snažnu poruku da su emocije normalne i da se njima može upravljati. Djeca najviše uče posmatrajući nas.

Ovo nemojte raditi

Važno je ne nametati mehanizme suočavanja kao kaznu ili obavezu. Starija djeca to mogu doživjeti kao prisilu i automatski će se opirati. Mnogo je efikasnije ponuditi im više opcija i pustiti da sami izaberu šta im najbolje pomaže. Svako dijete je drugačije i treba eksperimentisati dok ne pronađe ono što mu leži.

Roditeljstvo nikada neće biti lako, ali uz validaciju i učenje praktičnih vještina, možemo djeci pomoći da odrastaju emocionalno snažna, svjesna i spremna za životne izazove. A usput i sami naučimo kako da se bolje nosimo sa sopstvenim osjećanjima – jer u roditeljstvu se uči zajedno, iz dana u dan.