Šta je srčana insuficijencija i koji su faktori rizika za njen nastanak

17.02.2026. | 22:46

Mnoge bolesti i stanja mogu izazvati srčanu slabost. Ona se može se javiti u svim životnim dobima, ali najčešća je kod starijih ljudi jer kod njih postoje druge bolesti ili stanja koja mogu biti uzrok njenog nastanka.

Srčana insuficijencija ili srčana slabost je stanje u kojem srce nije u mogućnosti da obezbijedi dovoljan protok krvi koji je potreban za normalno funkcionisanje našeg organizma. Zbog toga se krv nakuplja, odnosno zadržava najčešće u plućima, trbuhu ili nogama, a kao posljedica toga može nastati i zgrušavanje krvi.

Srčana slabost ne podrazumijeva da je srce stalo sa radom. Jednostavno rečeno, to je stanje kada srce nema dovoljno snage da ispumpa dovoljnu količinu krvi u sve dijelove našeg tijela i zbog toga trpi veliko opterećenje. U pozadini ove pojednostavljene definicije se radi o vrlo složenom procesu koji podrazumijeva brojne uzroke i oblike a svakako i posljedice.

Mnoge bolesti i stanja mogu izazvati srčanu slabost. Ona se može se javiti u svim životnim dobima, ali najčešća je kod starijih ljudi jer kod njih postoje druge bolesti ili stanja koja mogu biti uzrok njenog nastanka. Kod djece se ona javlja najčešće kao posljedica urođenih srčanih bolesti – nekih srčanih „mana“

Kako navodi dr Biljana Petrevska, specijalista opšte i interne medicine za Stetoskop, kod većine pacijenata se simptomi javljaju postepeno i često im sam pacijent ne pridaje veći značaj. S vremenom, otežano disanje, umor i lako zamaranje postaju izraženiji, postaje vidljivo nakupljanje tečnosti – najčešće u nogama i regiji trbuha – što je signal da se pacijent javi na pregled svom ljekaru, prenosi “N1”.

Simptomi koje pacijent navodi budu dovoljni da ljekar postavi sumnju na postojanje srčane insuficijencije, a nakon učinjenog ultrazvučnog pregleda srca i eventualnih dodatnih testova postavlja se dijagnoza.

Najčešći faktori rizika za nastanak srčane insuficijencije su:

-hipertenzija – povišen krvni pritisak,
-gojaznost,
-šećerna bolest,
-pušenje,
-srčane mane…

Naše srce

Funkcija srca je da pumpa krv. Desna polovina srca pumpa krv iz vena u pluća dok leva polovina srca ima zadatak da krv koju dolazi iz pluća a bogata je kiseonikom, pumpa do svih dijelova našeg tijela.

Trenutak kada se srčani mišić kontrahuje , odnosno kada se “zgrči” i ispumpava krv ka svim dijelovima našeg tijela se zove sistola. Nasuprot tome trenutak kada se srčani mišić opušta i kada srce prima krv koja dotiče kroz vene se zove dijastola.

Srčana insuficijencija podrazumijeva da se kontrakcija ili opuštanje mišića (sistola ili dijastola) ne odvijaju na adekvatan način najčešće kao posljedica slabosti srčanog mišića. Posljedica toga je da krv ne teče u potrebnim količinama prema dijelovima našeg tijela, dio krvi se zadržava u srčanim šupljinama a kao rezultat toga srce nije u mogućnosti da primi i krv koja teče ka njemu. Tako nastaje zadržavanje krvi u pojedinim dijelovima našeg tijela – tako nastaju otoci u tim regijama.

U lijevu polovinu srca stiže krv iz pluća koja je bogata kiseonikom i ona se procesom sistole pumpa ka celom našem telu.

Ukoliko je leva polovina srčanog mišića slabija u levoj komori i levoj pretkomori ostaje određena količina krvi. Ta krv ne dozvoljava da se iz pluća dopremi krv i ona se zadržava u plućima. To izaziva otežano disanje i kašalj jer pluća ne mogu adekvatno da obavljaju svoju funkciju disanja.

Ukoliko je desna polovina srčanog mišića slabija onda se nedovoljno krvi iz nje pumpa prema plućima što otežava dopremanje krvi ka srcu iz perifernih dijelova našeg tijela. Tako se u tim dijelovima tijela zadržava tečnost – najčešće se javljaju otoci u regiji nogu i jetre.

Srčana insuficijencija najčešće zahvata u određenom stepenu i levu i desnu polovinu srca s tim da je najčešće više zahvaćena jedna strana. Tada govorimo o dominantnoj desnostranoj ili levostranoj srčanoj slabosti.

Krajnji rezultat srčane insuficijencije je nedostatak dovoljne količine kiseonika i hranljivih materija u našem tijelu. Tako nastaje brže zamaranje, loša funkcija jetre i bubrega. Bubrezi nisu u mogućnosti da adekvatno prečišćavaju krv i da višak tečnosti izbace iz organizma pa se količina tečnosti u tijelu pacijenta dodatno povećava što dodatno opterećuje srce i tako se ulazi u začarani krug.

Lečenje pacijenata sa srčanom slabosti je fokusirano na lečenje bolesti i poremećaja koje su dovele do njenog nastanka, menjanje načina života i lečenje određenim lekovima za srčanu insuficijenciju. U pojedinim slučajevima je neophodna i hirurška intervencija.

Simptomi srčane insuficijencije

Mogu početi naglo naročito ukoliko je razlog njenog nastanka akutni infarkt srca. Međutim, kod većine pacijenata se simptomi razvijaju postepeno, najčešće tokom meseci ili godina.

Najčešće se radi o sporim i podmuklim simptomima koji se u nekom periodu vremena mogu stabilizovati i prevariti kako pacijenta tako i ljekara. Najčešće i sami pacijenti zanemaruju postojanje i značaj tegoba koje imaju, a postanu ih svjesni kada počne značajno ograničenje aktivnosti ili se pak tegobe javljaju i tokom mirovanja.

Simptomatologija ove bolesti je raznovrsna a neki uobičajeni simptomi su:

-kratkoća daha,
-umor,
-akumulacija tečnosti (edem) u nogama,
-nemogućnost vježbanja ili drugih aktivnosti koje zahtijevaju napor,
-kod starijih ljudi, srčana insuficijencija ponekad izaziva nejasne simptome kao što su pospanost, konfuzija i dezorijentacija.

Klasifikacija srčane insuficijencije kao bolesti se zasniva na osnovu toga koliko je pacijent sposoban za obavljanje svakodnevnih aktivnosti i na osnovu toga je usvojena međunarodna klasifikacija stadijuma bolesti – NYHA klasifikacija srčane insuficijencije (međunarodno prihvaćene preporuke Njujorškog udruženja za srce)

Klasa I – bez ograničenja – uobičajena fizička aktivnost ne izaziva pretjerani umor, kratak dah ili ubrzan srčani rad (povećan broj otkucaja srca sa osjećajem palpitacija).

Klasa II – blagi simptomi – blago ograničenje fizičke aktivnosti. Bez tegoba u mirovanju, ali uobičajne aktivnosti dovode do pretjeranog nedostatka daha, zamora i osjećaja pojačanog lupanja srca.

Klasa III – umjereni simptomi – izraženo ograničenje fizičke aktivnosti: bez tegoba u mirovanju, ali čak i manja fizička aktivnost od uobičajene dovodi do prekomjernog nedostatka daha, zamora ili osjećaja pojačanog lupanja srca.

Klasa IV – teški simptomi – nemogućnost sprovođenja bilo kakve fizičke aktivnosti bez tegoba. Simptomi mogu biti prisutni u mirovanju. U slučaju bilo kakve fizičke aktivnosti tegobe se pojačavaju.

Dijagnoza srčane insuficijencije

Ljekari obično posumnjaju na srčanu insuficijenciju već na osnovu simptoma koje pacijent navodi. Dijagnoza se potkrepljuje tokom pregleda kada se uoče slab i često ubrzan puls, smanjen krvni pritisak, nalaz šumova na srcu i plućima, otečene vene na vratu, povećana jetra i otok u predjelu stomaka ili nogu.

Nakon toga slede dodatne procedure radi procjene stanja i funkcije srca kao i pronalaženja uzroka nastanka srčane insuficijencije.

Tu spadaju:

-Rendgen grudnog koša
-Elektrokardiografija (EKG)
-Ehokardiografija (ultrazvučni pregled srca) i ponekad drugi testovi snimanja
-Testovi krvi – Testovi natriuretskih peptida (BNP, NT-proBNP)

Rendgen grudnog koša može pokazati uvećano srce, probleme sa pojavom tromba u krvnim sudovima kao i nakupljanje tečnosti u plućima.

Elektrokardiografiju (EKG) je uvijek potrebno uraditi da bi se utvrdilo da li je srčani ritam normalan, da li postoji sumnja na zadebljanje zidova srčanih komora a neophodno je utvrditi da li je možda pacijent imao srčani infarkt.

Ehokardiografija je jedna od najboljih procedura za procjenu funkcije srca uključujući i procjenu funkcije srca, debljine zidova, sposobnost kontrakcije svih srčanih šupljina kao i funkcionalnost i stanje srčanih zalistaka.

Ultrazvučni pregled srca može pokazati:

-Da li su zidovi srca zadebljani i da li se normalno opuštaju u svim regijama?
-Da li srčani zalisci funkcionišu normalno?
-Da li su kontrakcije srčanog mišića normalne?
-Da li se neka oblast srca nenormalno kontrahuje?

Ujedno ehokardiografija može pomoći da se utvrdi da li je srčana insuficijencija posljedica sistolne ili dijastolne disfunkcije. Ejekciona frakcija – tzv. akcija izbacivanja, je važna mjera procjene stanja funkcije srca, a predstavlja procenat krvi koju srce ispumpava pri svakom otkucaju.

Normalna leva komora izbacuje oko 55 do 60 odsto krvi u njoj. Ako je ejekciona frakcija niska (manja od 40 odsto), potvrđuje se sistolna srčana insuficijencija. Ako je ejekciona frakcija normalna ili visoka kod osobe koja ima simptome srčane insuficijencije, vjerovatno je dijastolna srčana insuficijencija.

Testovi krvi se gotovo uvijek rade. Ljekari često mjere natriuretske peptide (NP). NP su supstance koje se akumuliraju u krvi kada je prisutna srčana insuficijencija, ali rjeđe kada su prisutni drugi poremećaji koji uzrokuju kratak dah.

Ostali testovi i druge procedure kao što su radionuklidno snimanje, magnetna rezonanca (MRI), kompjuterizovana tomografija, kateterizacija srca sa angiografijom… mogu se uraditi da bi se potvrdilo prisustvo, odredio stepen oštećenja ili uzrok srčane insuficijencije.