Šta je peta bolest i kako se prenosi?

27.05.2025. | 21:57

Blaga dječja infekcija s ozbiljnim posljedicama za trudnice i hronične bolesnike – infektivni eritem, poznat i kao peta bolest ili bolest ošamarenih obraza.

Peta bolest je osipna virusna infekcija koju izaziva parvovirus B19. Smještena je kao peta u Dukesovoj istorijskoj klasifikaciji dječjih osipnih bolesti. Iako danas rijetko izaziva paniku, značajna je zbog svoje zaraznosti i mogućih komplikacija. U Srbiji i Hrvatskoj se svake tri do četiri godine bilježe manji epidemijski talasi, najčešće krajem zime i početkom proljeća, prenosi Zdravlje Hina.

Ko obolijeva i kako se bolest prenosi?

Najčešće se javlja kod djece uzrasta od 5 do 14 godina. Prenosi se kapljično, direktnim kontaktom, preko kontaminiranih predmeta, transfuzijom, pa čak i transplacentarno (s majke na fetus). Češća je tokom kasne zime i proljeća. Brzo se širi u vrtićima i školama, gdje je kontakt među djecom intenzivan, a prevencija otežana.

Prema podacima iz Hrvatske, skoro 65% odraslih ima antitijela na parvovirus B19, što znači da su već preležali infekciju. Kod djece do 18 godina ta brojka iznosi oko 42%, što pokazuje da je školska populacija i dalje ranjiva.

U maju 2023. Hrvatska je zabilježila znatan porast slučajeva pete bolesti, posebno među djecom u vrtićima i školama. Tada su se u medijima oglasili roditelji, ljekari i djeca koja su preležala bolest.

Pedijatar Mario Mašić navodi da se bolest javlja u ciklusima svakih 3–5 godina i da preležana infekcija ostavlja trajni imunitet. Simptomi uključuju crvenilo obraza, osip po tijelu, umor, gubitak apetita i bolove u zglobovima. Važno je naglasiti da su djeca zarazna prije pojave osipa, a kad se osip javi, više nisu zarazna i mogu da se vrate u kolektiv.

„To su najčešće zdrava djeca koja dolaze sa simptomima kao što su povišena temperatura i karakterističan osip. Zarazni su pet do deset dana nakon izloženosti virusu, ali kad se osip pojavi, prestaju da prenose infekciju“, kaže dr Mašić.

Simptomi i tok bolesti

Inkubacija traje od 4 do 14 dana. Prva faza podsjeća na blagu virusnu infekciju – temperatura, grlobolja, malaksalost. U drugoj fazi javlja se karakteristični osip – crvenilo obraza koje izgleda kao da je dijete ošamareno, a potom se javlja ružičasti osip na trupu i ekstremitetima koji kasnije poprima mrežasti izgled. Osip može trajati nekoliko dana, ali i sedmicama, i može se ponovno pojaviti nakon izlaganja suncu, fizičkog napora ili stresa.

U nekim slučajevima simptomi uopšte izostaju, što dodatno otežava kontrolu širenja virusa u kolektivima. Djeca uglavnom prebole bolest bez posljedica, iako simptomi mogu biti neprijatni.

„Kćerka mi se u ponedjeljak vratila iz škole s osipom po licu. Prvo sam pomislila da je alergija. Ujutro je bilo još gore, pa sam je odvela ljekaru – dijagnoza: peta bolest“, ispričala je 2023. godine Nikolina Ivančević iz Đakova.

Zaraznost i povratak u kolektiv

Najveća zaraznost je prije pojave osipa. Kad se osip pojavi, dijete više nije opasnost za druge i može se bezbjedno vratiti u školu ili vrtić. To je važno znati kako bi se izbjegla nepotrebna panika među roditeljima i nastavnicima.

Simptomi kod odraslih

Osip se kod odraslih javlja rjeđe, ali su zato češći bolovi u zglobovima, naročito kod žena. Ti bolovi mogu da traju sedmicama i podsjećaju na reumatoidni artritis. Više od 60% odraslih koji obole imaju zglobne tegobe.

Rizici i komplikacije

Kod trudnica koje nisu preležale bolest postoji rizik za plod – moguć je pobačaj, anemija ili stanje poznato kao fetalni hidrops. Kod osoba s bolestima krvi moguća je aplazija, a kod imunokompromitovanih – hronična infekcija.

Preporuka je da trudnice koje su bile u kontaktu sa zaraženima urade serološko testiranje, a po potrebi i praćenje stanja ploda. U većini slučajeva trudnoća protiče bez komplikacija, ali oprez je svakako preporučen.

Kako se postavlja dijagnoza?

Kod djece se dijagnoza najčešće postavlja klinički, na osnovu izgleda osipa i simptoma. Kod trudnica i rizičnih pacijenata koristi se serološko testiranje (IgM i IgG) i PCR testiranje. Laboratorijske metode pomažu kod nejasnih slučajeva.

Liječenje

Simptomatsko. Koriste se paracetamol ili ibuprofen za ublažavanje temperature i bolova, uz odmor i unos tečnosti. Kod težih zglobnih simptoma mogu se koristiti nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (NSAIL), a u komplikovanim slučajevima – transfuzije i imunoglobulini. Djeca se najčešće brzo oporavljaju, dok kod odraslih tegobe mogu duže trajati.

Postoji li prevencija ili vakcina?

Vakcina ne postoji. Prevencija podrazumijeva dobru ličnu higijenu, izbjegavanje kontakta sa zaraženima – naročito za trudnice i imunokompromitovane osobe. Pranje ruku i neupotrebljavanje istog pribora za jelo smanjuju rizik prenosa.

Infektivni eritem je uglavnom blag, ali odgovorno ponašanje i informisanost su ključni za zaštitu najosjetljivijih grupa. U savremenom društvu, gdje je zdravstveno obrazovanje sve važnije, znanje o petoj bolesti pomaže ranom prepoznavanju i zaštiti zdravlja zajednice. Najvažnije je da roditelji i vaspitači znaju da s pojavom osipa prestaje zaraznost i da se dijete može bezbjedno vratiti u kolektiv.

Istorijat bolesti i naučna važnost

Peta bolest je prvi put opisana u 19. vijeku, a svoje mjesto u klasifikaciji dobila je kao jedna od niza čestih dječjih osipnih bolesti. Iako se danas smatra relativno bezopasnom, parvovirus B19 i dalje je predmet istraživanja u hematologiji, infektologiji i perinatalnoj medicini. U toku su istraživanja koja bi mogla dovesti do razvoja vakcine.

Uticaj pandemije

Zdravstveni stručnjaci pretpostavljaju da je porast slučajeva pete bolesti u posljednjim godinama povezan s pandemijom kovida. Tokom tog perioda djeca su bila manje izložena virusima zbog zatvorenih škola, nošenja maski i fizičke distance. Povratkom u kolektive, djeca češće dolaze u kontakt s virusima poput parvovirusa B19.