Sačuvajte krastavce: Pepelnica među najopasnijim bolestima, evo šta se savjetuje

16.06.2026. | 13:00

Krastavac je jedna od najznačajnijih povrtlarskih kultura koja se u našim agroekološkim uslovima uzgaja kako u plastenicima i staklenicima, tako i na otvorenom polju.

Iako može donijeti dobru zaradu, njegova proizvodnja zahtijeva redovnu njegu i zaštitu kako bi biljke ostvarile pun potencijal i dale kvalitetan prinos.

Pravilna prihrana, redovna kontrola zdravstvenog stanja biljaka i pravovremena zaštita od bolesti i štetočina ključni su faktori uspješne proizvodnje.

Pepelnica među najopasnijim bolestima

Jedna od najčešćih i najznačajnijih bolesti krastavca, posebno u zaštićenom prostoru, jeste pepelnica, čiji je uzročnik gljivica Erysiphe cichoracearum. Osim krastavca, ova bolest često napada tikvice i bundeve.

Prema riječima stručnjaka Dragiše Stojanovića, prvi simptomi najčešće se javljaju na donjim i srednjim listovima.

“Karakterističan znak ove bolesti je bjelkasta, rastresita i pepeljasta prevlaka koja vremenom prekriva cijelu površinu lista. Zbog toga list postaje hlorotičan, krut, a kasnije se suši i propada. Ako je infekcija jaka, simptomi se mogu pojaviti i na stabljici, a rjeđe na plodovima”, pojašnjava Stojanović za Agroklub.

Smanjuje prinos i kvalitet plodova

Pepelnica se najintenzivnije razvija na bujnim biljkama, a rana infekcija može dovesti do njihovog sušenja i propadanja.

Oštećenjem lisne mase smanjuje se fotosintetska aktivnost biljke, što usporava njen razvoj i negativno utiče na kvalitet plodova. U težim slučajevima dolazi i do značajnog smanjenja prinosa.

Patogenu posebno pogoduju temperature između 25 i 30 stepeni Celzijusa uz visoku relativnu vlažnost vazduha.

“To je čest slučaj u zaštićenom prostoru, naročito ako nije obezbijeđena dobra provjetrenost i odgovarajuća cirkulacija vazduha”, ističe Stojanović.

Plodored jedna od najvažnijih mjera

Kada je riječ o prevenciji, stručnjaci posebno naglašavaju značaj plodoreda.

“Krastavac ne bi trebalo uzgajati na istoj parceli najmanje tri godine, kao ni druge srodne vrste poput tikvica i bundeva”, upozorava Stojanović.

Važan je i izbor sorti koje pokazuju veću otpornost prema ovoj bolesti, kao i uravnotežena prihrana biljaka.

Redovno pregledanje zasada, provjetravanje plastenika te kontrola temperature i vlažnosti vazduha dodatno smanjuju rizik od pojave pepelnice.

Izbjegavati previše azota i gustu sadnju

Stručnjaci savjetuju da se izbjegava pregusta sadnja biljaka, kao i pretjerana upotreba azotnih đubriva.

Prevelike količine azota podstiču bujan rast biljaka, zbog čega one postaju osjetljivije na infekcije.

Takođe se preporučuje izbjegavanje orošavanja biljaka i kvašenja listova, dok dezinfekcija alata i uklanjanje biljnih ostataka poslije sezone predstavljaju važne sanitarne mjere.

Koje fungicide koristiti?

Za suzbijanje pepelnice koriste se kontaktni i sistemični fungicidi iz različitih hemijskih grupa kako bi se spriječila pojava rezistentnosti.

Među aktivnim materijama koje se najčešće koriste nalaze se azoksistrobin, penkonazol, difenokonazol, kao i kombinacija fluopirama i trifloksistrobina.

Poljoprivrednicima se savjetuje da strogo poštuju preporučene doze preparata i karencu, odnosno period koji mora proći od tretiranja do berbe.

“Preventivne mjere i pravovremena hemijska zaštita ključ su uspjeha u suzbijanju ove bolesti”, zaključuje Stojanović.