Psiholozi otkrivaju: Ljudi koji u šezdesetim uzmu psa često žive duže

07.03.2026. | 18:28

Postoji trenutak koji mnogi ljudi ne očekuju kada odu u penziju. Godinama su živjeli u ritmu sastanaka, obaveza, telefona koji zvone i ljudi koji nešto traže od njih.

A onda, gotovo preko noći, sve stane. Telefon više ne zvoni toliko često. Djeca imaju svoje živote. Firma je nastavila bez vas mnogo brže nego što ste mislili da je moguće.

U toj tišini pojavljuje se jedno pitanje koje rijetko ko izgovori naglas: da li sam nekome još uvijek potreban?

Upravo tu, kažu psiholozi, počinje zanimljiv fenomen koji statistika već godinama bilježi. Ljudi koji u šezdesetim godinama uzmu psa često žive duže i imaju bolje mentalno zdravlje. Na prvi pogled djeluje da je razlog jednostavan, više šetnje, više kretanja, više vremena napolju. Međutim, prava priča je mnogo složenija i ima vrlo malo veze sa brojem pređenih koraka.

Osjećaj da ste nekome zaista potrebni

Jedna od najtežih promjena u kasnijim godinama života nije fizička, već psihološka. Kada se radni vijek završi, mnogi ljudi ostanu bez uloge koja ih je decenijama definisala. Više niste osoba koju kolege pitaju za savjet. Više ne vodite tim, ne rješavate krize, ne donosite odluke koje utiču na druge.

A onda se u kući pojavi pas.

Za razliku od posla, porodice ili društva, pas ima vrlo jednostavnu logiku: njegov svijet zavisi od vas. Vi ste osoba koja ga hrani, vodi napolje, umiruje kada je uplašen i raduje kada se vratite kući. U tom odnosu nema komplikovanih očekivanja, ali postoji nešto izuzetno snažno – osjećaj da ste nekome nezamjenjivi.

Psiholozi upravo taj osećaj nazivaju jednim od ključnih faktora mentalnog zdravlja u starijem dobu.

Rutina koja spašava dan

Kada se ljudi povuku iz radnog života, mnogi prvi put dobiju nešto što su dugo želeli: slobodu. Međutim, ta sloboda ponekad ima i drugu stranu. Dani mogu početi da gube strukturu. Ustajanje postaje kasnije, obroci pomjeraju vrijeme, a sati prolaze ispred televizora ili telefona.

Pas takvu vrstu haosa jednostavno ne prihvata.

Njegov organizam funkcioniše po rutini. Mora da izađe napolje, mora da jede u određeno vrijeme, mora da potroši energiju. To znači da i vaš dan dobija jasne tačke oko kojih se organizuje. Jutarnja šetnja, popodnevni izlazak, večernje smirivanje dana.

Ta struktura, koliko god djelovala banalno, ima snažan psihološki efekat. Ona sprječava osjećaj lutanja kroz dan koji mnogi ljudi opisuju nakon penzionisanja, prenosi Ona.rs.