Ova biljka je najjači prirodni antibiotik: Bolesti bježe od nje

12.11.2025. | 12:04

Rimljani su ovu biljku još prije 2000 godina veoma cijenili i na razne načine upotrijebljavali za liječenje.

Jedna od najzdravijih biljaka koju mnogi smatraju najboljim prirodnim antibiotikom i antiseptikom. Riječ je o žalfiji, kadulji ili pitomom pelinu.

Latinsko ime žalfije, „Salvia officinalis“, potiče od riječi „salvare“, što znači spasiti ili izliječiti, a u svojim djelima navodili su je svi antički pisci koji su se najviše bavili temama iz oblasti medicine. Rimljani su je još prije 2000 godina veoma cijenili i na razne načine upotrijebljavali za liječenje.

Cijela biljka je vrlo aromatična i svojstvenog mirisa, u Srbiji prirodno raste samo u Sićevačkoj klisuri. Od žalfije se koristi isključivo list, a najljekovitiji list se dobija kad žalfija počne cvjetati, a to je najčešće u maju.

Kako su je nekada koristili?

U prošlosti ljudi su češće koristili moći biljaka, pa je žalfija bila glavni sastojak u smjesama za balzamovanje u grobnicama faraona. U staroj Grčkoj je korišćena za liječenje krvarenja, groznice, kamenca u bubregu, ali i neredovnu menstruaciju. U prošlosti se sadila u skoro svakoj bašti, a kako se smatralo da liječi skoro sve bolesti, dobila je status svete biljke.

Inače, žalfija sadrži etarska ulja salviol, pinen, cineol, borneol, kamfor, zatim tanine, gorke supstance, proteine, skrob, kalcijum oksalat, soli fosforne kiseline, soli kalijuma i kalcijuma.

Vjekovima unazad, žalfija se koristila protiv promuklosti, upale grla i ždrijela, a čaj se spremao za oboljele od tuberkuloze.

Zbog njenog povoljnog dejstva na usnu duplju, ekstrakt žalfije često se dodaje i u paste za zube. Žalfija je efikasna i kod bolesti organa za disanje jer pospješuje izbacivanje sluzi.

Žalfija kao čaj izuzetno je efikasna kod dijareje, bolova i grčeva u želucu. Takođe, može da utiče na liječenje reumatizma, gihta i nervnih poremećaja koji su povezani s ovim bolestima.

Šta kaže nauka?

U ljekarskim studijama je otkriveno da ova biljka koči enzim acetilholinesterazu, koji negativno utiče na pamćenje. Naučnici vjeruju da žalfija ima antioksidativne, protivupalne i hormonima slične karakteristike, koje mogu da pomognu u liječenju demencije i Alchajmerove bolesti.

Karlo Veliki je zakonom naredio da se u svakom manastiru mora uzgajati po stotinak različitih vrsta ljekovitih biljaka, a žalfija je bila na prvom mjestu.

Zato se u narodnoj medicini žalfija koristi za jačanje nerava, ali i čišćenje krvi i protiv reumatizma i svih zapaljenja.

Inače, žalfija se može koristiti i u kulinarstvu kao začini jer pospješuje varenje, lučenje žuči i smanjuje nadimanje. Zbog svog antimikrobnog djelovanja koristi se u antivirusnim mastima protiv herpesa.

Neki ljekari žalfiju koriste i kod grčeva, bolesti kičmene moždine, bolesti žlijezda i tremora. Izmrvljeno lišće žalfije čak može pomoći kod ujeda insekata.