Obratite pažnju: Prije pojave raka u organizmu tijelo šalje ove signale upozorenja
20.11.2025. | 11:02Peritumoralna tkiva su netransformisana tkiva u neposrednoj okolini tumora. Ova tkiva ne pokazuju očigledne znake maligniteta, na makroskopskom, ili na mikroskopskom nivou. Izgledaju poput normalnog tkiva organa.
Ipak sa razvojem molekularnih tehnologija, sve više se pokazuje da ta tkiva zapravo nisu sasvim „normalna“. Nova istraživanja navode da bi uvidom u prirodu ovih tkiva onkolozi mogli preciznije da procijene rizik od vraćanja raka i donesu informisane odluke o terapijskom pristupu. Naučnici u ovom momentu imaju zanimljive nalaze koji osvjetljavaju kako se peritumoralna tkiva razlikuju od zdravih, ali i kako su te razlike povezane sa agresivnošću karcinoma.
Šta su peritumoralna tkiva?
Dzenis Koca porijeklom je iz Novog Pazara, trenutno je doktorand u Francuskoj (Université Grenoble Alpes) iz oblasti bioinformatike i molekularne onkologije. Bavi se istraživanjem peritumoralnih tkiva i translacionim istraživanja u karcinomu bubrega. Njegov rad na temu peritumoralnih tkiva objavljen i u prestižnom časopisu British Journal of Cancer. Za portal eKlinika Dženis Koca objašnjava šta su to peritumoralna tkiva, prenosi Stil.
– Peritmoralna tkiva na prvi pogled, izgledaju poput normalnog tkiva organa. Čak ni pod mikroskopom ne uočavaju se transformisane ćelije koje bi ukazivale na karcinom. Upravo zato su se ova tkiva dugo u literaturi nazivala „normalnim tkivima u okolini tumora“ (engl. normal adjacent tissue) i često su korišćena kao kontrolni uzorci u onkološkim istraživanjima. Međutim, sa razvojem molekularnih tehnologija, posebno uvođenjem metoda koje analiziraju ekspresiju gena na nivou pojedinačne ćelije, sve više se pokazuje da ta tkiva zapravo nisu sasvim „normalna“ – kaže Koca.
Dvije hipoteze
U posljednjih dvadesetak godina naučnici su otkrili brojne genetičke aberacije (promijene) u peritumoralnim tkivima, uključujući mutacije koje su poznate kao inicijatori tumorske transformacije, ali i pojačanu prisutnost imunskih ćelija, objašnjava Koca.
– Iako uzroci ovih promjena nisu potpuno razjašnjeni, postoje dvije dominantne hipoteze: prema jednoj, tumor direktno utiče na okolna tkiva izazivajući promene; prema drugoj, peritumoralna tkiva predstavljaju „prozor u prošlost“ – njihova analiza može otkriti koje su promijene prethodile nastanku tumora. Trenutno ne postoji utemeljena distinkcija između „benignih“ i „malignih“ peritumoralnih tkiva, jer se ovaj pojam ne odnosi na sam tumor, već na njegovo okruženje. Međutim, određene promene u peritumoralnom tkivu, kao što su inflamacija, imunska aktivacija ili genetske aberacije, mogu ukazivati na potencijalno agresivniji oblik bolesti – navodi Koca.
Ekspresija gena u peritumoralnim tkivima i preživljavanje pacijenata
Na ideju da proučava peritumoralna tkiva Koca je došao kako kaže iz jednog od onih iznenadnih trenutaka u nauci koji nas nateraju da preispitamo prethodne pretpostavke.
– Dok smo istraživali povezanost ekspresije gena unutar tumora i agresivnosti karcinoma, planirali smo da ekspresiju gena u peritumoralnom tkivu koristimo samo kao referentnu tačku. Međutim, došli smo do iznenađujućeg rezultata – ekspresija gena u peritumoralnim tkivima bila je jače povezana sa preživljavanjem pacijenata nego ekspresija gena u samom tumoru. Nakon detaljnije pretrage literature, otkrili smo da su slična zapažanja već zabilježena, ali da im naučna zajednica nije poklanjala dovoljno pažnje. Glavni razlog za to, po našem mišljenju, jeste neadekvatna terminologija – ova tkiva su često nazivana „normalnim“, što je dovodilo do toga da ih istraživači zanemaruju. Zbog toga smo odlučili da ukažemo na važnost ovog tkiva kao potencijalnog ključa za razumevanje tumorskog mikrookruženja, predlažući pritom jasniju i precizniju terminologiju kako bismo povećali vidljivost ovog fenomena – naglašava Dženis Koca.
Postoje indicije da se u ovim tkivima nalaziti takozvane okultne maligne ćelije
Sagovornik portala eKlinika objašnjava da bolje shvatanje peritumoralnih tkiva može doprineti dubljem razumevanju samog procesa nastanka tumora. Kao rezultat, ono može otvoriti put razvoju efikasnijih strategija prevencije, ranije dijagnostike, ali i omogućiti identifikaciju pojedinaca koji su u povećanom riziku od razvoja malignih oboljenja u bližoj ili daljoj budućnosti, ističe Koca.
– Nažalost, zbog nedostatka sistematskih istraživanja, uloga peritumoralnih tkiva u rastu i širenju tumora još uvijek nije do kraja razjašnjena. Postoje indicije da se u njima mogu nalaziti takozvane okultne maligne ćelije – ćelije tumora koje su se odvojile od primarne mase i migrirale u okolno tkivo. Nakon hirurške resekcije, takve ćelije mogu da izazovu lokalni recidiv bolesti. Zbog toga je od velikog značaja razumijeti da li su peritumoralna tkiva „permisivna“, to jest da li pružaju mikrookruženje koje podržava rast tumora i formiranje metastaza. Ako je to slučaj, tada bi i sama ta tkiva trebalo uključiti u terapijsko planiranje – kaže Koca.
Da li su peritumoralna tkiva podjednako značajna za sve tipove i oblike karcinoma?
– Prema dosadašnjim istraživanjima, značaj peritumoralnih tkiva varira u zavisnosti od vrste tumora. Najjače dokaze za njihovu ulogu imamo kod karcinoma dojke, bubrega, debelog crijeva, jetre, kao i kod tumora grla i usne duplje. Za druge tumore, poput pluća ili pankreasa, još uvek ne postoje dovoljni dokazi da bi se izvodili pouzdani zaključci. Međutim, to ne znači da peritumoralna tkiva nemaju značaj i u tim oblicima bolesti. Naprotiv, dodatna istraživanja bi mogla proširiti ovo polje i otkriti njihovu potencijalnu vrijednost i u drugim vrstama karcinoma – navodi Koca.
Personalizovana medicina budućnost onkologije
Dženis Koca ističe da personalizovana medicina predstavlja budućnost onkologije – ideja da se svakom pacijentu pruži terapija prilagođena njegovim specifičnostima, uz minimalne neželjene efekte.
– Već danas se koriste testovi poput MammaPrint® ili Prosigna, koji pomažu ljekarima da odluče da li je potrebna adjuvantna hemoterapija nakon hirurškog uklanjanja tumora dojke. Ako se potvrdi da peritumoralna tkiva kod određenih vrsta karcinoma sadrže informacije o agresivnosti bolesti, one bi mogle pomoći u preciznijoj stratifikaciji pacijenata. Takođe, ako se u tim tkivima otkriju mutacije koje upućuju na veći rizik za nove tumore, hirurzi bi mogli pažljivije odrediti opseg resekcije, to jest odlučiti da li je dovoljno ukloniti deo organa ili je neophodna totalna resekcija – kaže Koca.
On dodaje da se na osnovu trenutnih istraživanja, pa i istraživanja u kojima i sam učestvuje može vjerovati da peritumoralna tkiva mogu da predstavljaju izuzetno obećavajući izvor novih biomarkera, kako za prognozu bolesti, tako i za personalizaciju terapije.
– Njihovo uključivanje u dijagnostičke algoritme moglo bi pomoći onkolozima da preciznije procene rizik od recidiva i da donesu informisane odluke o terapijskom pristupu – ističe Koca
Završna faza istraživanja
Sama istraživanja u Francuskoj na kojim radi Dženis Koca trenutno su u završnoj fazi. Naučnici očekuju da proces objavljivanja rezultata započne prije kraja ove godine, uz nadu da će rezultati biti brzo dostupni i naučnoj zajednici i široj javnosti.
– Već imamo veoma zanimljive nalaze koji osvjetljavaju kako se peritumoralna tkiva razlikuju od zdravih, ali i kako su te razlike povezane sa agresivnošću karcinoma – naglašava Koca.
