O fekalnoj inkontinenciji se rijetko govori: Mnogo je češća nego što se misli

19.08.2025. | 22:10

Inkontinencija je oštećenje sposobnosti kontrole gasova ili stolice. Može se manifestovati na različite načine – od blagih poteškoća kontrole gasova, do ozbiljnog gubitka kontrole tečne ili formirane stolice.

Fekalna inkontinencija nije tako rijetka pojava, ali se o njoj rijetko govori, jer mnogi osjećaju stid.

„Važno je znati da ovo nije sramota, već zdravstveni problem koji se može liječiti ili ublažiti, i o kome treba otvoreno razgovarati sa ljekarom”, ističe za Stetoskop prof. dr Goran Barišić, digestivni i kolorektalni hirurg.

Koji su uzroci fekalne inkontinencije?

Fekalna inkontinencija može imati više različitih uzroka. Neki od najčešćih su:

Porođajna povreda – Tokom vaginalnog porođaja, naročito ako je bio težak ili uz korištenje instrumenata (kao što su forcepsi), može doći do oštećenja mišića i nerava koji kontrolišu analni sfinkter.

Povreda analnog sfinktera – Povrede nastale usljed operacija, trauma, fisura ili infekcija mogu oštetiti mišiće koji zatvaraju anus i time oslabiti kontrolu.

Slabljenje mišića sa godinama – Kako starimo, mišići postaju slabiji, uključujući i one koji su zaduženi za zadržavanje stolice, što može dovesti do problema sa inkontinencijom.

Pored ovih, postoje i drugi mogući uzroci kao što su neurološke bolesti (npr. multipla skleroza, šlog), hronični zatvor, hirurški zahvati u karličnoj regiji, kao i dijabetes koji može oštetiti nerve.

Jedan od najčešćih uzroka su povrede koje nastaju tokom porođaja. Tokom vaginalnog porođaja može doći do pucanja ili oštećenja analnog sfinktera – mišića koji je zadužen za kontrolu stolice. Pored toga, moguće je i oštećenje nerava koji upravljaju tim mišićima.

Neke od ovih povreda prepoznaju se odmah nakon porođaja i mogu se liječiti na vrijeme. Međutim, određene povrede mogu ostati neprimijećene i ne izazivati smetnje godinama, sve dok se u starijem životnom dobu ne pojave prvi simptomi inkontinencije.

U takvim slučajevima, uzrok može ostati nejasan, a porođaj se često ne prepoznaje kao pravi izvor problema.

Hirurške intervencije na analnom kanalu, kao i traumatske povrede tkiva koje okružuje anus, mogu dovesti do oštećenja analnog sfinktera. Kada je ovaj mišić oslabljen ili oštećen, sposobnost kontrole pražnjenja može biti ozbiljno narušena.

Pojedinci mogu iskusiti gubitak snage analnog sfinktera sa godinama, pa manji problem kontrole u mladosti može postati značajan kasnije u životu.

Dijareja može biti udružena sa osjećajem hitnosti ili curenja stolice zbog učestalih tečnih stolica koje prolaze kroz analni otvor.

„Ukoliko se uz gubitak kontrole stolice javi i krvarenje, veoma je važno da se što prije obratite ljekaru. Ovakvi simptomi mogu ukazivati na ozbiljnija stanja, kao što su upala crijeva (kolitis), tumor rektuma ili ispadanje rektuma (rektalni prolaps). Sva ova stanja zahtijevaju brzu medicinsku procjenu i liječenje”, naglašava prof. dr Barišić.

Kako se dijagnostikuje fekalna inkontinencija?

Prvi korak u određivanju uzroka inkontinencije je iskren razgovor sa ljekarom. Tokom tog razgovora ljekar će procijeniti koliko je gubitak kontrole izražen i kako utiče na vaš svakodnevni život.

Većina važnih informacija može se otkriti kroz detaljnu anamnezu. Na primjer, kod žena su podaci o porođajima od velikog značaja. Višestruke trudnoće, porođaji sa krupnom bebom, porođaji uz pomoć forcepsa ili epiziotomije (sječenje međice) mogu dovesti do povreda nerava koji kontrolišu analni sfinkter.

Pored toga, u nekim slučajevima uzrok može biti povezan s određenim bolestima ili lijekovima koji utiču na rad crijeva i mišićnu kontrolu.

Pored anamnestičkih podataka, jedan od osnovnih koraka u procjeni fekalne inkontinencije je klinički pregled analne regije – ovim pregledom ljekar može identifikovati očigledne povrede analnog sfinktera.

Od dijagnostičkih procedura rade se endoanalni ultrazvuk i analna manometrija, pregledi koji pokazuju koji je mišić i u kojoj mjeri oštećen.

Liječenje fekalne inkontinencije

Nakon detaljnog razgovora sa ljekarom, fizikalnog pregleda i potrebnih testova, može se odrediti tačan uzrok i stepen problema sa inkontinencijom. Na osnovu toga, liječenje se prilagođava svakom pacijentu posebno.

U blažim slučajevima problem se često može riješiti promjenom načina ishrane i uvođenjem lijekova za regulisanje stolice.

Ako je inkontinencija povezana sa bolestima koje izazivaju upalu u rektumu, poput kolitisa, tada liječenje osnovne bolesti može znatno poboljšati ili potpuno ukloniti simptome.

Ponekad je potrebno prilagoditi ili promijeniti lijekove koje pacijent koristi, jer određeni medikamenti mogu uticati na kontrolu stolice.

Ljekar može preporučiti i jednostavne vježbe za jačanje mišića analnog sfinktera (Kegelove vježbe), koje pomažu u poboljšanju kontrole, naročito kod manjih problema.

„Biofeedback” tretman može biti korišten da unaprijedi osjećaj kod pacijenta kada će stolica biti evakuisana i poveća snagu analnog sfinktera.

Ako konzervativne metode liječenja ne donesu očekivani rezultat, pristupa se hirurškom zahvatu. Operacija se najčešće primjenjuje kod težih oblika fekalne inkontinencije, kada je neophodno popraviti oštećenje analnog sfinktera ili primijeniti druge hirurške metode za poboljšanje kontrole stolice.

Razgovor sa ljekarom i pravovremena dijagnostika su prvi i najvažniji koraci u rješavanju ovog neprijatnog i ne tako rijetkog problema.

„Ako imate bilo kakve tegobe vezane za kontrolu stolice, ne oklijevajte da se obratite stručnjaku. Zajedno možemo pronaći najbolji način da riješimo problem i značajno poboljšamo kvalitet vašeg života”, poručuje prof. dr Barišić, prenosi “N1”.