Mjesečarenje je potencijalno opasno – najčešće se javlja do 18. godine života

11.08.2025. | 22:40

Pacijenti koji mjesečare, zbog svoje motorne sposobnosti, a odsustva pune svijesti, potencijalno su opasni kako za sebe tako i za ljude oko sebe.

Mjesečarenje ili somnambulismus je benigna parasomnija koja se odvija najčešće kod djece (oko dva odsto) uzrasta do 18 godina, u prvoj polovini spavanja (NREM stadijum).

„Sama parasomnija, kao ni bilo koja druga, nije opasna po život, ne utiče na pamćenje ili kogniciju kao ni na dužinu života. S druge strane, mjesečarenje spada u grupu potencijalno opasnih oboljenja“, objašnjava za Stetoskop, Prim. dr Slavko Janković, neuropsihijatar.

Oko 2000. godine su se postavila pitanja u vezi mjesečarenja:

-Kako je moguće da neko spava i hoda?
-Kako je moguće da neko spava, hoda i obavlja manje ili više složene motorne radnje (počev od hodanja pa do upravljanja automobilom)?
-Kako je moguće da neko spava, hoda, obavlja motorne radnje a da se ničega ne sjeća?

Kako mozak funkcioniše tokom mjesečarenja?

Poslije ispitivanja na ljudima sa implantiranim dubokim elektrodama, kod kojih je „uhvaćena“ epizoda mjesečarenja, došlo se do shvatanja da čovjek ne spava cijelim već dijelom mozga.

Prvi put je jedan vekovni stav koji kaže da „cijeli mozak spava“, uzdrman shvatanjem da neki dijelovi mozga spavaju (odgovorni su za spavanje i razmišljanje na nivou mentacije), dok su drugi budni (odgovorni su za hodanje odnosno izvršavanje motornih zadataka).

Time je Kartezijanska dogma koja pretpostavlja postojanje isključivog dualiteta (ili spavam ili sam budan) pala u vodu: postalo je moguće da u jednom istom momentu isti čovjek bude i budan i da spava.

Tako su pacijenti koji mjesečare, zbog svoje motorne sposobnosti, a odsustva pune svijesti, potencijalno opasni kako za sebe tako i za ljude oko sebe. Oni su u stanju da upravljaju mašinama, da izvršavaju seksualne ili kriminalne radnje, uključujući i suicid i homicid.

Mjesečare je teško probuditi, a djecu gotovo nemoguće, tako da ovaj disocijativni fenomen predstavlja fascinantan paradoks: postoji istovremena koegzistencija intenzivne endogene razbuđenosti i egzogene nerazbudljivosti kod istog čovjeka u isto vrijeme.

Obzirom da su mjesečari fototaksični, najčešće se dešava da djeca padnu sa visine ako žive na spratu, jer su se kretala ka svjetlosti. Zabilježeni su i slučajevi zadesnog stradanja bolesnika, ali i homicida (o čemu je snimljen i film).

Kako zaštititi mjesečare i druge osobe od mogućih povreda tokom epizoda mjesečarenja?

Predlaže se poštovanje sljedećih mjera:

-Izbjeći faktore koji provociraju pavor i mjesečarenje (nespavanje, alkohol, težak fizički napor, visok stres, promjena lokacije/mjesta spavanja).

-Potreban je poseban postupak ukoliko se epizode dogode (moguća je visoka agitiranost, pa pojačati mjere pažnje i bolesnika ispratiti tokom svakog događaja dok ne počne da spava).

-Neophodna je i važna zaštita i bezbjednost bolesnika (onemogućiti izlazak iz sobe ili stana, zaštititi prozore diskretnom ali jakom mrežom, ukloniti namještaj oštrih ivica i oštre predmete na koje se može povrijediti; spavanje u prizemlju, ili na donjem krevetu, a ne na visini).

-Ostaviti svjetlost izvan prostorije u kojoj bolesnik spava (hodnik ili toalet).

-Eventualnu medikamentnu terapiju izbjegavati (jer donosi više štete nego koristi), pa prije uvođenja obavezno konsultovati specijalistu.

-Obzirom da su pacijenti sa mjesečarenjem visoko emotivno angažovani, fototaksični i mobilni, osnovni postupak liječenja su mjere bezbjednosti i zaštita od povređivanja (sebe ili drugih).

-Potrebno je konsultovati psihologa za djecu (kako bi se ispratio psihomotorni razvoj i izašlo u susret potrebama djeteta) nezavisno od postavljenih dijagnoza.

-Napraviti, u kućnim uslovima, više video-audio snimaka događaja u spavanju (staviti na CD i donijeti da zajedno pogledamo).

Uloga lijekova u terapiji parasomnija

Obje vrste mjera za liječenje (opšte i specifične) predstavljaju takozvani „higijensko-dijeteski pristup“ liječenju poremećaja spavanja uopšte. Svaka druga bolest spavanja zahtijeva medikamentni pristup liječenju.

Saobraćajne nesreće predstavljaju tek jedan (socijalni) aspekt-posljedicu poremećaja spavanja. Nespavanje ili nesanica svakako dovode do posljedica kako po bolesnika (brojni „prelazi na lijevu stranu kolovoza, bez jasnog uzroka, obično u jutarnjim satima“), tako i po okolinu (nedavno je poznati košarkaš zaspao za volanom i uletio u gomilu ljudi).