Lijekovi za gojaznost i rizik od raka: Šta istraživanja pokazuju o koristima i mogućim opasnostima

14.10.2026. | 23:10 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Lijekovi koji djeluju preko GLP-1 receptora koriste se za liječenje dijabetesa tipa 2 i, kod određenih pacijenata, gojaznosti. Istraživanja ukazuju na moguću povezanost sa manjom učestalošću pojedinih tumora, ali i na pitanja o bezbjednosti koja zahtijevaju duže praćenje. Zato podatke o mogućim koristima treba razlikovati od dokaza da terapija sprečava rak.

1. GLP-1 lijekovi i rak: šta znači podatak o 17 odsto manjem riziku

GLP-1 lijekovi oponašaju djelovanje hormona koji učestvuje u regulaciji šećera u krvi i apetita. Među poznatim predstavnicima su semaglutid i liraglutid, dok tirzepatid djeluje preko dva receptora, za GIP i GLP-1. Njihova primjena zavisi od konkretnog preparata, odobrene indikacije i zdravstvenog stanja pacijenta.

Studija objavljena u časopisu JAMA Oncology 2025. godine obuhvatila je više od 86.000 odraslih osoba sa prekomjernom tjelesnom masom ili gojaznošću. Kod korisnika GLP-1 terapije zabilježen je približno 17 odsto manji relativni rizik za grupu tumora koje su istraživači pratili, u poređenju sa osobama koje nisu koristile ove lijekove. Taj procenat ne znači da je svakom pacijentu rizik smanjen za 17 procentnih poena.

Istraživanje se zasnivalo na analizi medicinske dokumentacije, pa pokazuje povezanost, a ne dokazuje da su lijekovi neposredno spriječili nastanak tumora. Na rezultate mogu uticati razlike među pacijentima, druge terapije i učestalost pregleda. Zbog toga GLP-1 lijekove, na osnovu ovih nalaza, ne treba predstavljati kao terapiju za prevenciju raka.

2. Kod kojih tumora je zabilježen manji rizik

U istoj studiji primjena GLP-1 lijekova bila je povezana sa približno 25 odsto manjim relativnim rizikom od raka endometrijuma, odnosno sluzokože materice. Za rak jajnika zabilježeno je smanjenje od približno 47 odsto, a za meningiom oko 31 odsto. Meningiom nastaje iz moždanih ovojnica i najčešće je dobroćudan, pa ga nije precizno automatski nazivati rakom mozga.

Podatak o smanjenju od 76 odsto, koji se pojavljuje u pojedinim prikazima istraživanja, potiče iz druge analize i odnosi se na tumore materice u podgrupi studija liječenja gojaznosti. Riječ je o procjeni odnosa šansi, koja nije isto što i neposredno izmjeren pad rizika za svaku pacijentkinju. Rezultat je imao širok raspon statističke neizvjesnosti, pa zahtijeva oprezno tumačenje.

Jedno moguće objašnjenje povoljnih nalaza jeste smanjenje viška masnog tkiva, koje može uticati na hormone, insulinsku rezistenciju i hroničnu upalu. Ovi procesi učestvuju u razvoju pojedinih tumora povezanih sa gojaznošću. Ipak, još nije jasno koliki dio uočene povezanosti potiče od gubitka tjelesne mase, a koliki od drugih dejstava terapije.

3. Rak štitne žlijezde: na koga se odnosi upozorenje

Za pojedine GLP-1 preparate, uključujući semaglutid, američka uputstva sadrže posebno istaknuto upozorenje o tumorima C-ćelija štitne žlijezde. Upozorenje se zasniva na nalazima kod glodara, dok nije utvrđeno da semaglutid izaziva takve tumore kod ljudi. Nije precizno tvrditi da svi lijekovi iz ove grupe imaju potpuno ista upozorenja i ograničenja.

Prema američkom uputstvu, semaglutid je kontraindikovan kod osoba koje imaju ličnu ili porodičnu istoriju medularnog karcinoma štitne žlijezde. Isto ograničenje važi za osobe sa sindromom multiple endokrine neoplazije tipa 2, poznatim kao MEN 2. To ne znači da svaka bolest štitne žlijezde predstavlja istu prepreku za terapiju, već ljekar procjenjuje konkretnu dijagnozu i uputstvo za odabrani lijek.

Meta-analiza randomizovanih studija iz 2025. godine ipak je zabilježila signal povećane učestalosti raka štitne žlijezde kod korisnika GLP-1 lijekova. Taj nalaz ne dokazuje da svaki preparat izaziva rak, ali pokazuje zašto ne treba zanemariti moguće rizike. Kvržica na vratu, uporna promuklost ili otežano gutanje zahtijevaju pregled, bez obzira na to da li osoba koristi ovu terapiju.

4. Pankreas i debelo crijevo: šta znamo, a šta ostaje nejasno

Upala pankreasa i rak pankreasa različita su oboljenja, iako se u razgovorima o bezbjednosti GLP-1 terapije često pominju zajedno. Za semaglutid postoji upozorenje na akutni pankreatitis, dok pomenuta meta-analiza nije pokazala statistički značajno povećanje učestalosti raka pankreasa. Odsustvo takvog nalaza ipak ne predstavlja garanciju da je dugoročni rizik potpuno razjašnjen.

Za rak debelog crijeva i rektuma rezultati istraživanja nisu ujednačeni. Meta-analiza iz 2025. godine zabilježila je veću učestalost dijagnoza prvenstveno u kraćim studijama, dok su pojedina opservaciona istraživanja pokazala manji rizik u određenim poređenjima. Jedno moguće objašnjenje jeste da probavne tegobe podstiču dodatne preglede i ranije otkrivanje postojećih tumora, ali to još nije potvrđeno.

Jak i uporan bol u stomaku, naročito ako se širi prema leđima i prati ga povraćanje, zahtijeva hitnu medicinsku procjenu. Krv u stolici, uporne promjene pražnjenja ili neobjašnjiva anemija takođe ne treba automatski pripisivati neželjenim dejstvima terapije. Ljekar procjenjuje da li su potrebne dodatne analize, pregled gastroenterologa ili kolonoskopija.

5. Kako pacijent može procijeniti koristi i rizike sa ljekarom

Prije početka terapije ljekar treba da zna zbog čega se lijek razmatra, koje druge lijekove pacijent koristi i kakva je njegova lična i porodična istorija bolesti. Posebno su važni podaci o medularnom karcinomu štitne žlijezde, sindromu MEN 2 i ranijoj upali pankreasa. Osoba koja se liječi od malignog oboljenja treba da uključi i onkologa u procjenu, naročito ako već ima slab apetit ili gubi tjelesnu masu.

Terapija ne zamjenjuje preporučene preglede za rano otkrivanje raka, uključujući preglede dojki, grlića materice i debelog crijeva. Kontrole se planiraju prema uzrastu, simptomima, porodičnoj istoriji i individualnom riziku. Prestanak pušenja, fizička aktivnost i uravnotežena ishrana ostaju važni bez obzira na izbor lijeka.

Najvažnije je da se odluka o GLP-1 terapiji zasniva na dokazanim koristima za konkretnog pacijenta i poznatim ograničenjima odabranog preparata. Rezultati o mogućem smanjenju učestalosti pojedinih tumora jesu ohrabrujući, ali još ne opravdavaju primjenu ovih lijekova isključivo radi prevencije raka. Pacijent ne treba samostalno da započinje, mijenja ili prekida terapiju zbog jednog naslova ili procenta iz istraživanja.