Koja kobasica je “najzdravija”? Jednostavan trik da izaberete najbolju
13.03.2026. | 19:12Važno je da pogledamo sastav omiljenih kobasica kako bismo znali na šta obavezno treba da obratimo pažnju prilikom kupovine.
Da li je kobasica “zdrava”? Ako bismo to morali da sažmemo u jednoj rečenici, iskreno bismo morali da priznamo – ne baš. Kao i suhomesnati proizvodi, kobasice spadaju u prerađenu hranu i ne bi trebalo da budu osnova zdrave ishrane.
Prije svega, često uopšte ne provjeravamo sastav proizvoda i jedemo previše prerađenog mesa. Treba imati na umu da su to proizvodi sa visokom kalorijskom vrijednošću koji prolaze kroz različite procese obrade, uključujući dimljenje, što nije naročito povoljno za zdravlje. Na njihovu nutritivnu vrijednost utiče i način na koji ih pripremamo. A često ih pržimo ili pečemo na roštilju, čime dodatno pogoršavamo situaciju.
Ako tražimo “zdraviju” kobasicu, treba da se vodimo jednim osnovnim pravilom – da bismo izabrali najbolju, moramo da znamo njen sastav. Naravno, najbolji način da budemo sigurni u kvalitet kobasice jeste da je sami napravimo.
Ako, ipak, kupujete u prodavnici, uvijek provjerite etiketu i sastav proizvoda. Zapamtite i da, kada kupujete kobasicu na mjerenje, možete da tražite od prodavca da vam pokaže deklaraciju i on je dužan da vam je pruži.
Šta se zapravo nalazi u kobasici?
Kobasice su zapravo mljeveno meso (svinjsko, goveđe, ćureće, divljač, jagnjetina ili piletina) pomiješano sa začinskim biljem, začinima, aromama, solju i različitim dodacima. To najčešće podrazumijeva pšenično ili pirinčano brašno, uz dodatak konzervansa.
Većina kobasica pravi se od sirovog mesa, zbog čega ih je potrebno termički obraditi. Izuzetak su popularne viršle, kao i suve ili dimljene kobasice.
Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje ograničavanje konzumacije prerađenog mesa, jer njegovo prekomjerno unošenje može da poveća rizik od pojedinih vrsta raka. “Prerađeno meso” je termin koji se odnosi na meso koje je obrađeno soljenjem, salamurenjem, fermentacijom, dimljenjem ili drugim procesima koji poboljšavaju ukus ili produžavaju rok trajanja. To uključuje dimljene i salamurene kobasice.
Većina kobasica dostupnih na tržištu sadrži velike količine zasićenih masti, soli i vještačkih dodataka koji poboljšavaju njihov izgled, miris i ukus. Zato je prilikom kupovine dobro da se vodite pravilom jednostavnog sastava – što je lista sastojaka kraća i jednostavnija, to je manje vještačkih dodataka. Ako na etiketi dominiraju sastojci čija imena ne razumijete, bolje je da proizvod vratite na policu.
Drugi važan faktor su nutritivne vrijednosti, posebno količina masti i soli.
Zasićene masti u kobasicama
Kobasice mogu da sadrže mnogo zasićenih masti, koje bi u ishrani trebalo ograničiti. Njihova količina ponekad može biti iznenađujuće visoka. Najbolje je da birate proizvode koji sadrže do 4 g zasićenih masti na 100 g kobasice. Takođe, prženje je bolje da zamijenite kuvanjem, a nakon pripreme kobasice je dobro da stavite na papirni ubrus kako bi se upio višak masnoće.
Natrijum u kobasicama
Mnogi ljudi unose previše soli, a jedan od glavnih razloga za to je konzumacija prerađenog mesa. Zato je preporučljivo da birate proizvode sa što manjom količinom natrijuma. Ona ne bi trebalo da prelazi 650 mg na 100 g proizvoda.
Konzervansi i dodaci u kobasicama
Dobra i kvalitetna kobasica trebalo bi da bude što prirodniji proizvod. Izbjegavajte one koje sadrže sulfite, pojačivače ukusa i druge hemijske konzervanse.
Takođe bi trebalo da izbjegavate proizvode napravljene od tzv. mehanički separisanog mesa. Kvalitetna kobasica treba da sadrži najmanje 70-80 odsto mesa, dok ona najbolja može da ima i do 90 odsto mesa. Nažalost, mnogi proizvodi sadrže jeftine dodatke koji samo povećavaju zapreminu kobasice i smanjuju troškove proizvodnje.
Zato, ako se pitate da li je bolje da kupite bijelu, lovačku ili domaću kobasicu, odgovor je jednostavan – prije nego što je stavite u korpu, provjerite sastav. “Najzdravija” kobasica je ona koja je napravljena od najkvalitetnijih sastojaka, prensoi Mondo.
