Kičma je stub zdravlja, kako da je čuvamo

04.09.2025. | 22:16

Neka vrsta bola u donjem dijelu leđa pogađa 60 odsto ljudi, i taj zdravstveni problem predstavlja vodeći uzrok invaliditeta širom svijeta.

Naša kičma se sastoji od 33 kosti poznate kao pršljenovi, koji su naslagani jedan na drugi. Dobijeni stub je podijeljen na pet segmenata: cervikalni (u vratu), torakalni (u istom nivou kao i grudi), lumbalni (u nivou abdomena) i sakralni (povezan sa karlicom). Peti segment, trtična kost, nalazi se na samom dnu kičme (repna kost) – koja je osjetljiva i osjećamo jak bol kada se povrijedimo u tom dijelu.

Pršljenovi su povezani višestrukim zglobovima, uključujući diskove koji omogućavaju kičmi da se kreće u više pravaca. Kičma se prirodno krivi naprijed i nazad kako bi mogla da obavlja sve svoje važne funkcije.

Ali mnoga stanja mogu prouzrokovati da se kičma krivi više nego što bi trebalo. Ovo ne samo da može dovesti do bola, već potencijalno i do čitavog niza drugih zdravstvenih problema.

Pogrbljenost

Kičma takođe podržava težinu tijela, štiti kičmenu moždinu i pomaže tijelu da se savija, fleksibilno kreće i uvija. Torakalni region se spaja sa rebrima i prirodno se savija unazad – ova krivina je poznata kao torakalna kifoza.

Ali ponekad, krivina torakalne kifoze postaje izraženija i vidljivija – često kao rezultat osteoporoze (gdje kosti postaju slabije), promjena u mišićima leđa i pršljenovima povezanih sa starenjem ili dugotrajnog lošeg držanja.

Medicinski naziv za ovo stanje je hiperkifoza, mada se ponekad naziva „udovičina grba“ jer je oko dva do četiri puta češća kod žena.

Pogrbljeno držanje sa spuštenim ramenima je obično znak hiperkifoze. U nekim slučajevima, može postati toliko ekstremno da otežava disanje jer se zbog pritisnutih grudi pluća ne mogu pravilno puniti kiseonikom. Takođe može uticati na gutanje, jer vrat postaje horizontalniji, a jednjak potencijalno sužen.

I naravno, javljaju se bol i ukočenost. Ovo je uobičajena tema kod većine pacijenata sa abnormalnom zakrivljenošću kičme, jer pršljenovi gube sposobnost kretanja, a nervi koji izlaze iz kičmene moždine mogu se komprimovati.

Skolioza

Druga vrsta deformiteta koja se može javiti u kičmenom stubu utiče ne samo na to kako se savija naprijed i nazad, već i sa strane na stranu.

Skolioza se javlja kada se pršljenovi ili krive u stranu, rotiraju jedan u odnosu na drugi ili se urušavaju. Ovo proizvodi niz različitih deformiteta, različitih veličina i težine.

Osnovni uzroci skolioze su brojni. Ponekad se kosti mogu deformisati kao rezultat traume, raka ili infekcije (kao što je tuberkuloza). Skolioza može biti prisutna i od rođenja ili nastati usljed neuroloških poremećaja u ranim godinama – kao što je cerebralna paraliza.

Pored bolova u leđima, pacijenti mogu primijetiti i posturalne znakove kako se skolioza razvija. Lopatice ili grudni koš mogu više da štrče, a odjeća može drugačije da pristaje njihovom tijelu.

Iskliznuća i srasla kičma

Pojedinačni pršljenovi u bilo kom dijelu kičme ponekad mogu biti pomjereni kao rezultat traume, „istrošenosti“ ili određenih zdravstvenih stanja (kao što je osteoporoza). „To znači da umjesto da stoji u pravilnom snopu, pršljen klizi naprijed i van linije. Ovo stanje je dobilo dugačko i praktično neizgovorljivo ime, spondilolisteza“, objasnio je dr Den Baumgart iz Škole za psihologiju i neuronauku Univerziteta u Bristolu.

Na taj način, ovo pomjeranje može izazvati kompresiju nerva. Ako se išijadični nerv – najveći u ljudskom tijelu – kompresuje, to može dovesti do simptoma išijasa. To su bol ili utrnulost u zadnjem dijelu noge ili zadnjice.

Pršljenovi u donjem dijelu leđa ponekad takođe mogu abnormalno srasti. Stanje koje se naziva ankilozni spondilitis može izazvati upalu u kičmenim zglobovima i diskovima, koji zatim vremenom stvrdnjavaju. „Drugi naziv za to stanje je bambusova kičma, jer sada kruti i nefleksibilni stub podsjeća na čvrstu stabljiku bambusa“, kaže dr Den Baumgart.

Upravljanje bolovima u leđima

Kontrola nad navedenim stanjima – i bolom koji izazivaju – u velikoj mjeri će zavisiti od veličine deformiteta i od toga šta ga je uopšte uzrokovalo. Čak i mali deformitet kičme može biti značajan i praviti brojne probleme.

Vođenje računa o držanju i zdravlju kostiju takođe može pomoći u sprečavanju razvoja problema sa kičmom kasnije u životu. Vježbanje za izgradnju jakih leđa i ramena i izbjegavanje pogrbljenog položaja su takođe dobre mjere.

Upravljanje povezanim stanjima kao što je osteoporoza ishranom, suplementima i treningom otpora takođe može pomoći.

Hirurška intervencija može biti potrebna u drugim situacijama – na primjer, da bi se dekompresovali nervi koji su zarobljeni ili zgnječeni.

„Vaša kičma je zaista kao neko arhitektonsko čudo – i sposobna je za više nego što biste očekivali. Ali ova jedinstvena struktura može sama po sebi stvoriti probleme, posebno kada prirodne krivine postanu deformacije“, ističe dr Baumgart.

U nekim društvima postoji izreka „ojačaj leđa, ojačaj svoj život“, što je moto na koji bi trebalo redovno da se podsjećamo i da potražimo medicinski savjet ukoliko se pojave bolovi u leđima, podsjeća dr Den Baumgart iz Škole za psihologiju i neuronauku Univerziteta u Bristolu, piše Sajens alert.