Kako nastaju zablude i sujeverja i kako se od njih odbraniti

15.10.2023. | 09:56

Od kako je svijeta i vijeka, ljudi vjeruju u neke više sile, u zakone snažnije od ovih zemaljskih i u to da ništa nije slučajno i da se iza mitova krije logično objašnjenje. U stvarnosti, mitovi nastaju kao posljedica “zakona malih brojeva” – psihološkog fenomena zbog koga se zaključak donosi nakon samo jednog (ili par) izolovanih slučajeva. Kako se oduprijeti upadanju u zamku i ne bazirati svoje odluke na besmislenim sujeverjima?

Sujeverja i mitovi su stari koliko i ljudski rod, a mnogi narodi gaje “lažna vjerovanja” ma koliko ona nelogična i smiješna bila. Ni naši krajevi nisu ostali “imuni” na sujeverne rituale, pa se tak kod nas često crne mačke izbjegavaju u širokom luku, ispod merdevina ne prolazi ni slučajno, a za sreću prosipa čaša vode. Besmislena ili ne, sujeverja i ubjeđenja imaju svoje objašnjenje.

Zakon malih brojeva

U psihologiji poznat kao “zakon malih brojeva”, fenomen donošenja zaključka na osnovu samo jednog izolovanog slučaja je u društvu veoma učestala pojava. Šta to znači? Evo nekoliko banalnih primera:

• u svom okruženju imate osobu koja je pušač, a koja je doživjela duboku starost, kao i mladog čovjeka koji je iznenada preminuo – zaključak može biti da pušenje ne utiče na dužinu životnog vijeka
• rođeni ste u srijedu, a jednom ste u srijedu i osvojili džek-pot na lutriji – dakle, srijeda je vaš srećan dan i ubuduće ćete sve važne stvari rješavati sredom
• u vožnji redovno koristite telefon, ali nikada niste izazvali saobraćajnu nezgodu – vaš zaključak može biti da korišćenje mobilnog teleofna nikako ne utiče na bezbjednost u saobraćaju

Iako može djelovati glupo, u pozadini kreiranja mitova i sujeverja leži psihologija, a psiholog Danijel Kaneman, laureat Nobelove nagrade, objasnio je i zbog čega u ljudskoj prirodi postoji težnja ka preuveličavanju povezanosti dva događaja.

Zbog čega vidimo povezanost tamo gdje je nema

Težnju za prepoznavanjem povezanosti tamo gdje je nema, psiholog je objasnio osnovnim principom preživljavanja koji je dio evolutivnog napretka: ukoliko ste primetili komešanje u žbunu, a niste ga povezali sa potencijalnim napadom zvijeri koja se u njemu krije, vrlo vjerovatno nećete preživjeti. Sa druge strane, alarmiranje u slučaju priviđanja prijetnje neće imati nikakve posljedice, jer vaš život svakako nije ugrožen. Kako je osobina prepoznavanja uzročno-posledične veze istorijski bila važan segment preživljavanja, ona se ustalila i u svakodnevnom životu.

Ljudski mozak je isprogramiran na uočavanje zakonitosti još od najranijeg doba: kao mali volimo priče sa logičnim krajem, volimo igre koje nas dovode do cilja, a sve slučajnosti se trudimo da obrazložimo ne bismo li u svojoj glavi “posložili sve po policama”. Ipak, ukoliko se otme kontroli, ovakva težnja ka uzročno-posljedičnim zaključcima može da se okrene protiv nas i navede nas da se pridržavamo banalnih rituala, pa čak i zažmurimo na zaista alarmantne situacije.

Kako ne upasti u zamku kreiranja mitova i sujeverja

U nauci se sa razlogom koriste metode statističke analize – one pomažu da se uoči značaj nekog događaja zavisno od veličine uzorka i verovatnoće obistinjavanja. Ukoliko se vratimo na sam početak i uzmemo primer starije osobe koja je pušač, posmatranje tog izolovanog slučaja nas dovodi do pogrešnog zaključka, ali ako sagledamo širu sliku i istražimo naučne studije na hiljadama ispitanika, shvatićemo da je pušenje itetako štetno. Statistika će pokazati pravu sliku.

Ukoliko se pak radi o drugom primjeru, koji se tiče srećnih dana, budući da ovakve teme rijetko kada budu naučno dokazane ili oporvgnute, prihvatite činjenicu da se radi o čistoj slučajnosti – priznavanjem ćete sebe zaštititi od mnogih razočaranja, pa čak i pogrešnih odluka u životu.