Giht se češće javlja kod muškaraca: Kako se dijagnostikuje i liječi ova bolest

15.11.2025. | 20:03

Prvi napad gihta obično traje sedam do deset dana i javlja se na više zglobova istovremeno.

Giht je metabolička bolest zglobova nastala kao posljedica taloženja kristala mokraćne kiseline u strukture zgloba, mekim tkivima oko zgloba, tetivama, u koži i potkožnom tkivu, tkivu bubrega, kao i stvaranje uratnih kamenaca u bubrezima.

Na mjestu taloženja kristala nastaje upalni proces kao odbrambeni odgovor organizma. Kod ponavljanih napada gihta nastaje trajno oštećenje strukture zgloba, stvaranje potkožnih čvorića poznatih kao tofusi uz moguće oštećenje funkcije bubrega.

Kako nastaje giht

Bolest se češće javlja kod muškaraca, a kod žena se može javiti u menopauzi. U osnovi primarnog gihta nalazi se povećan nivo mokraćne kiseline u krvi kao posledica genetski uslovljene smanjene sposobnosti izlučivanja mokraćne kiseline iz organizma putem bubrega ili rjeđe genetski uslovljenog povećanog stvaranja mokraćne kiseline u tijelu.

Postoje i drugi razlozi za nastanak gihta (tada ga zovemo sekundarni giht) koje ljekari uvijek razmatraju pri postavljanju dijagnoze.

„Postojanje povećanog nivoa mokraćne kiseline u krvi ne znači da bolesnik ima giht. Za pojavu gihta kod bolesnika sa povećanom mokraćnom kiselinom u krvi su neophodni i spoljašnji faktori koji dovode do nagle promjene koncentracije mokraćne kiseline u krvi i njenog taloženja, a to su najčešće prekomjerni unos hrane, alkohola, dugo pješačenje”, objašnjava dr Marija Vasin za Stetoskop.

Kako se ova bolest ispoljava

Najčešća manifestacija gihta je akutni napad izrazitog bola, otoka, crvenila i lokalno povišene temperature zgloba, a tipična lokalizacija prvog napada je na korijenu palca stopala (i metatarzofalangealni zglob), ali može da se javi i na drugim zglobovima (skočni zglob, koljeno). Ovi napadi nastaju naglo, obično u ranim jutarnjim satima i bude bolesnika iz sna.

„Atipični počeci akutnog gihta nisu rijetkost, kao ni mogućnost da pri napadu bude zahvaćeno dva ili više zgloba”, ističe dr Vasin.

Česta greška u praksi je da se normalne vrijednosti mokraćne kiseline u krvi, tokom napada gihta, tumače kao odsustvo gihta, jer u ovim uslovima ona ne mora biti povećana.

Prvi napad gihta obično traje nekoliko dana, sedam do deset, u početku se napadi ponavljaju jednom ili dva puta godišnje, a vremenom napadi postaju učestaliji, duže traju, javljaju se na više zglobova istovremeno i tegobe sa zglobovima se ne povlače u potpunosti.

Vremenom dolazi do oštećenja strukture zglobova uz umanjenje ili gubitak njihove funkcije. Takođe se vremenom mogu javiti uratni kamenčići u bubrezima, a postoji i rizik od oštećenja bubrežne funkcije.

Kako se dijagnostikuje i liječi ova bolest

Dijagnozu gihta postavlja ljekar na osnovu:

-anamneze,

-kliničkog nalaza,

-ultrazvučnog pregleda zgloba i

-dodatnih dijagnostičkih procedura.

Liječenje gihta je različito u odnosu na to da li se radi o akutnom napadu gihta kada je cilj liječenja potpuno povlačenje znakova akutne upale zgloba primjenom određenih lijekova, dok se korekcija nivoa mokraćne kiseline specifičnim lijekovima razmatra tek kad se akutni napad gihta povuče.

Kada ljekar u redovno liječenje gihta uvede lijekove koji smanjuju nivo mokraćne kiseline u krvi (Alopurinol, Febuksostat) ovi lijekovi se piju redovno, bez prekida, a doze se koriguju zavisno od trenda smanjenja nivoa mokraćne kiseline u krvi. Obustavljanje uzimanja ovih lijekova vrši se samo po nalogu ljekara.

„U slučaju da se, po uvođenju ove vrste lijeka, javi nov akutni napad gihta bolesnik treba da nastavi sa uzimanjem lijeka u istoj dozi kao prije napada. Prekid uzimanja specifičnog lijeka za giht ili povećanje doze lijeka u akutnom napadu gihta se ne radi. Korekcija doze se vrši tek po smirenju akutne upale zgloba”, navodi dr Vasin.

Ishrana za osobe sa gihtom

U liječenju gihta uloga bolesnika je neprocjenjiva. Određene navike u životu bolesnika zahtijevaju korekciju.

Na prvom mjestu je ishrana bolesnika koja će, pored smanjenja nivoa mokraćne kiseline, dovesti i do smanjenja tjelesne težine bolesnika. Neophodno je napraviti korekciju u odabiru vrste hrane uz ograničenje količine dnevnog unosa mesa.

Savetuje se umjeren unos ribe, jaja, sira, živine i značajno ograničenje unosa crvenog mesa, mesnih prerađevina, iznutrica, mesa divljači, guščijeg mesa, plodova mora, konzervirane ribe – sardine. Unos proteina biljnog porijekla, povrća, oraha… badema se preporučuje bez ograničenja.

U ishrani je nužno ograničiti unos prostih šećera kojih najviše ima u kolačima, voćnim sokovima, bijelom hljebu, pecivima, pomfritu, gaziranim pićima.

Unos alkoholnih pića posebno treba izbjegavati i rezervisati ih samo za posebne prilike i to u malim količinama.

Dnevni unos vode je od izuzetne važnosti i trebalo bi da iznosi 2–3 litre/dan uz ravnomjerno pijenje tokom dana.

„Individualno prilagođena fizička aktivnost za svakog bolesnika je takođe neophodna”, poručuje dr Vasin.