Evo šta kaže nauka: Šta znači kada neko stalno prekida sagovornika

08.07.2025. | 18:40

U komunikaciji se često susrećemo sa ljudima koji stalno prekidaju sagovornike.

Neki to tumače kao nedostatak kulture ili izraz egocentrizma, ali psihologija nudi dublje objašnjenje: iza toga stoje socijalni, kulturni, neurološki i emocionalni faktori. Stručnjaci i institucije pokušavaju odgovoriti na pitanje – zašto osjećamo potrebu da progovorimo prije nego što druga osoba završi govor?

Osim toga, istražuju koji se psihološki mehanizmi aktiviraju kada prekinemo nekoga tokom govora. Prekidanje sagovornika povezano je s funkcionisanjem mozga, anksioznošću, navikama i komunikacionim obrascima koji su često nesvjesni.

Prema časopisu Psicología Social, prekidi ne moraju uvijek biti izraz loše namjere ili nepoštovanja – oni mogu biti složena reakcija uma na govorni podsticaj. Kako navode: „Potreba da aktivno učestvujemo, povežemo ono što čujemo sa ličnim iskustvom i da ne propustimo ‘pravi trenutak’ da nešto kažemo – sve su to impulsi koji nas tjeraju da govorimo.“

Čak 70% prekida u razgovoru rezultat je spontanih asocijacija.

„Dok neko govori, naš mozak radi punom brzinom – predviđa šta će reći, prisjeća se sličnih situacija i procjenjuje da li će naša reakcija biti na mjestu“, dodaju.

U nekim slučajevima, prekidanje se pojačava anksioznošću ili strahom da ćemo zaboraviti ono što želimo reći.

Multitasking mozga i impuls govora

S neuropsihološkog stanovišta, jedan od razloga zašto prekidamo sagovornika jeste to što različite regije mozga rade istovremeno.

„Kada neko razgovara sa nama, naša moždana kora aktivira se da tumači govor, dok drugi dijelovi mozga procjenjuju da li imamo šta da dodamo“, objašnjavaju stručnjaci iz časopisa Psicología.

Institut za bihevioralne nauke napominje da multitasking mozga uzrokuje brzo prebacivanje iz aktivnog slušanja u pripremu sopstvenog odgovora. Ovaj proces je automatski i prirodan, zbog čega većina ljudi ni ne primijeti da je nekoga prekinula dok se to već ne dogodi.

Prema riječima stručnjaka, žurba da se nešto kaže ne mora biti želja za dominacijom, već impuls da se doprinese u pravom trenutku. Ako neko priča svoje iskustvo, a mi imamo slično, mozak automatski želi da ga podijelimo jer istovremeno sluša i generiše odgovor.

Radna memorija i strah od zaborava

Ponekad ljude prekidamo iz straha da ćemo zaboraviti misao koju smo htjeli izreći. To je povezano s radnom memorijom – ograničenom sposobnošću mozga da kratkoročno zadrži informaciju.

„Ako nam je nešto važno, osjećamo potrebu da to odmah izgovorimo prije nego što iščezne iz uma. Taj strah je izraženiji kod anksioznih osoba i u situacijama gdje učestvuje više govornika – poput sastanaka ili debata“, navode stručnjaci iz Instituta za bihevioralne nauke.

Istovremeno, želja da se naša riječ stavi ispred nečije druge može biti (svjesna ili nesvjesna) potreba za kontrolom toka razgovora.

Kako stalni prekidi utiču na međuljudske odnose

U ličnim odnosima, stalno prekidanje može djelovati kao nedostatak poštovanja ili nezainteresovanost. U bliskim odnosima – poput partnerskih ili porodičnih – ovakva navika može narušiti emocionalnu povezanost i komunikaciju.

Institut za dobrobit sa Univerziteta u Berkliju upozorava da se osoba može osjećati razočarano i udaljeno ako stalno ima utisak da je niko ne sluša.

„Važno je razvijati aktivno slušanje – vještinu koja ne uključuje samo čujno praćenje, već i poštovanje tuđeg vremena i prava da se izrazi bez prekidanja.“

Prekidanje na poslu: profesionalne posljedice

Na radnom mjestu, prekidanje sagovornika može imati negativne posljedice. Jedan od efekata je da sastanci postaju mjesto dominacije glasnijih i nametljivijih članova tima, dok se introvertniji povlače i biraju tišinu. Time se smanjuje raznolikost mišljenja i doprinos svih članova tima.

Takođe, prekidanje nadređenih ili klijenata može se shvatiti kao neprofesionalno.

„Takvo ponašanje ostavlja utisak nepažnje i sebičnosti, što šteti kako ličnom ugledu, tako i timskoj dinamici“, zaključuju stručnjaci.