Evo koliko je opasno ako pijete antibiotik na svoju ruku ili ste ga dobili, a imate virusnu prehladu

06.12.2025. | 08:11

Antibiotik ne možete da kupite bez recepta, ali ipak postoje oni koji su pronašli “rupu u sistemu”. Međutim, samovoljno uzimanje antibiotika bez pregleda ljekara jedna je od najopasnijih navika savremene medicine, a posljedice se ne završavaju samo na tome da lijek “nije pomogao”.

Svaki put kada progutamo kapsulu antibiotika, u organizmu se odvija čitav niz procesa koji utiču ne samo na bakterije koje želimo da uništimo, već i na našu crijevnu floru, imunitet i buduću otpornost na terapiju. Zbog toga Svjetska zdravstvena organizacija i druge relevantne institucije godinama upozoravaju da je zloupotreba antibiotika jedan od glavnih pokretača antimikrobne rezistencije, takozvanih superbakterija koje više ne reaguju na standardne lijekove.

Antibiotici su lijekovi dizajnirani da unište bakterije ili da zaustave njihov rast. Oni djeluju na specifične strukture u bakterijskoj ćeliji, na primjer na ćelijski zid, sintezu proteina ili genetski materijal. Baš zato što ciljaju strukture tipične za bakterije, mogu da djeluju selektivno i da poštede ljudske ćelije, objašnjava se u medicinskom sajtu „Frontiers“.

Problem nastaje kada se antibiotik koristi nepromišljeno. Bakterije su živi mikroorganizmi koji se veoma brzo prilagođavaju. Ako često dobijaju priliku da „upoznaju“ antibiotik u nedovoljnoj dozi, u pogrešnom trajanju ili kada im on realno nije potreban, među njima opstaju one najotpornije. One prenose gene otpornosti dalje i vremenom nastaju sojevi protiv kojih standardna terapija više nema efekta.

Šta se dešava kada uzmemo antibiotik na svoju ruku?

Kada neko sam sebi prepiše antibiotik, obično se oslanja na ostatke lijeka iz kućne apoteke, savjet rođaka ili ranije iskustvo sa sličnim simptomima. U takvim situacijama veoma je vjerovatno da doza nije odgovarajuća, da se lijek ne pije dovoljno dugo ili da uopšte nije namijenjen konkretnoj infekciji. Stručni pregledi pokazuju da samomedikacija antibioticima povećava rizik od neželjenih reakcija, lijekovih interakcija, produženog trajanja bolesti, pa čak i većeg mortaliteta, upravo zbog razvoja rezistencije i kašnjenja u adekvatnom liječenju.

Istovremeno, svaki antibiotik remeti sklad crijevne mikrobiote. U crijevima žive milijarde „dobrih“ bakterija koje učestvuju u varenju, sintezi vitamina i regulaciji imuniteta. Kada antibiotik uništi dio tog ekosistema, može da dođe do proliva, nadutosti, gljivičnih infekcija, ali i dugoročnijih posljedica povezanih sa gojaznošću, alergijama ili sklonošću ka određenim bolestima, što ukazuju novija istraživanja.

Zašto antibiotik ne pomaže kod virusne prehlade?

Najčešća greška je uzimanje antibiotika kod simptoma prehlade ili gripa. Prehladu najčešće izazivaju rinovirusi i drugi respiratorni virusi, grip izaziva virus influence. To su potpuno drugačiji mikroorganizmi od bakterija. Oni ulaze u naše ćelije, koriste njihov aparat da se umnožavaju i pritom izazivaju upalu sluznica, povišenu temperaturu, bolove u mišićima i iscrpljenost. Antibiotik na takav virus jednostavno nema gdje da „napadne“, jer u virusu nema struktura koje su njegova meta, navodi se u naučnoj studiji objavljenoj na „Drugs.com“.

Zato vodeće zdravstvene institucije jasno naglašavaju da antibiotici ne liječe prehladu, grip, većinu kašljeva i bolova u grlu, jer su to obično virusne infekcije. U takvim slučajevima antibiotik ne skraćuje trajanje bolesti, ne smanjuje zaraznost i ne čini da se pacijent brže osjeća bolje, ali i dalje nosi rizik neželjenih efekata.

Šta se dešava u organizmu kada pijemo antibiotik za virusnu prehladu

Zamislimo tipičnu situaciju. Osoba dobije temperaturu, curenje iz nosa, grebanje u grlu i bol u mišićima. To je najčešće virusna infekcija. Imuni sistem u tom trenutku već reaguje. Bele krvne ćelije prepoznaju virus, oslobađaju se citokini, nastaje inflamacija, često raste temperatura kao deo odbrane. Organizam je potrebno nekoliko dana da savlada infekciju, što se obično i dešava bez specifične terapije, uz dovoljno tečnosti, odmora i simptomatske lijekove.

Ako u tom trenutku čovjek sam uzme antibiotik, dešava se nekoliko stvari. Virus nastavlja da se razmnožava, jer lijek za njega ne predstavlja nikakvu prepreku. Antibiotik istovremeno počinje da uništava osjetljive bakterije u organizmu, uključujući one koje su nam korisne u crijevima i na sluznicama. Posljedica može biti prolazno olakšanje koje osoba pogrešno pripisuje antibiotiku, dok se zapravo radi o prirodnom toku virusne bolesti i djelovanju imunog sistema.

U pozadini, međutim, dolazi do selekcije bakterija koje prežive kontakt sa lijekom. Sljedeći put kada se javi prava bakterijska infekcija, postoji veća vjerovatnoća da će dio prisutnih bakterija biti otporniji, što liječenje čini komplikovanijim i dužim. Američki i evropski centri za kontrolu bolesti upozoravaju da ovakva zloupotreba antibiotika direktno doprinosi globalnom rastu rezistentnih bakterijskih sojeva.

Treba imati u vidu i neželjene efekte u realnom vremenu. Antibiotici mogu da izazovu osipe, alergijske reakcije, oštećenje jetre ili bubrega, kao i ozbiljne infekcije poput one koju izaziva Clostridioides difficile, posebno kod osoba koje već imaju narušen imunitet.

Kako virus djeluje na organizam, a gdje se tu antibiotik gubi

Virusne respiratorne infekcije, poput prehlade, počinju ulaskom virusa kroz sluznicu nosa ili grla. Virusi se vezuju za receptore na ćelijama, ulaze u njih i preuzimaju njihovu mašineriju za umnožavanje. Organizam reaguje inflamacijom koja dovodi do otoka sluznica, pojačanog lučenja sekreta, kašlja i opšte slabosti. To su zapravo vidljivi znaci rada imunog sistema.

Antibiotik u toj fazi ostaje potpuno „neupotrebljen“ za pravi cilj. On ne ulazi u virus, ne može da zaustavi njegovo umnožavanje i ne utiče na receptore preko kojih virus ulazi u ćeliju. Zbog toga pacijent koji ga samoinicijativno uzme često misli da mu „ne pomaže dovoljno jak lijek“, i traži drugi ili duži tretman, što dodatno povećava rizik rezistencije i nuspojava. Stručni tekstovi o samoliječenju ističu da je upravo ova pogrešna percepcija jedan od glavnih razloga za širenje samomedikacije antibioticima u populaciji.

Zašto je odluka ljekara ključna

Ljekar pri pregledu procjenjuje da li je infekcija vjerovatno virusna ili bakterijska, na osnovu simptoma, trajanja, nalaza, a po potrebi i laboratorijskih analiza. Tek ako postoji osnovana sumnja na bakterijsku infekciju, antibiotik ima smisla, a čak i tada važno je odabrati pravi tip lijeka, u odgovarajućoj dozi i trajanju. Svjetska zdravstvena organizacija naglašava da se antimikrobni lijekovi moraju čuvati kao dragocjen resurs i koristiti samo kada je zaista potvrđena potreba.

Za pacijenta to praktično znači: ne uzimati antibiotik bez pregleda, ne čuvati ostatke terapije za „svaki slučaj“, ne dijeliti lijekove sa drugima i ne insistirati na antibiotiku kada ljekar procijeni da nije potreban. Kod virusne prehlade najvažniji su odmor, hidracija i lijekovi koji olakšavaju simptome, dok antibiotik u toj priči ne samo da ne pomaže, već može da napravi štetu koja se vidi tek kasnije, kada nam zaista zatreba efikasan lijek protiv bakterijske infekcije, prenosi “Nova.rs“.