Do koje godine se može ispraviti kičma?

31.05.2025. | 17:02

Mnogi ljudi se pitaju da li je moguće ispraviti kičmu, posebno kada se suoče sa deformitetima poput skolioze. Pravovremeno prepoznavanje i adekvatno liječenje mogu značajno uticati na ishod i mogućnost ispravljanja kičme.

Kada je riječ o granici do koje se kičma može ispraviti, postoji nekoliko faktora koje treba uzeti u obzir, a najvažniji među njima je starost pacijenta.

Značaj rasta kostiju za ispravljanje kičme

Kičma se sastoji od pršljenova koji se razvijaju i rastu tokom djetinjstva i adolescencije. Koštana zrelost, odnosno prestanak rasta kostiju, predstavlja ključnu granicu za mogućnosti ispravljanja kičme. Kada kosti prestanu da rastu, mogućnosti za neinvazivno ispravljanje kičme se značajno smanjuju.

Kod djevojčica, koštana zrelost se obično postiže oko dvije godine nakon što dobiju prvu menstruaciju, što je najčešće između 14. i 16. godine. Kod dječaka, kosti prestaju da rastu nešto kasnije, obično između 16. i 18. godine života. Naravno, ovo su približne vrijednosti i mogu varirati od osobe do osobe.

Ortopedi i fizijatri ističu da je period prije dostizanja koštane zrelosti ključan za uspješno liječenje deformiteta kičme. U tom periodu, kosti su još uvijek podložne modifikacijama i moguće je uticati na njihov rast i razvoj kroz različite neinvazivne metode liječenja, kao što su fizikalna terapija, vježbe i upotreba ortoza.

Faktori koji utiču na mogućnost ispravljanja kičme

Osim starosti, postoji još nekoliko faktora koji utiču na mogućnost ispravljanja kičme. Prvi među njima je stepen deformiteta. Blaže krivine, do 20 stepeni po Cobbu, lakše se koriguju i imaju bolje prognoze. Deformiteti od 20 do 40 stepeni zahtijevaju intenzivnije liječenje, dok oni preko 40 stepeni često zahtijevaju hiruršku intervenciju.

Vrsta deformiteta takođe igra važnu ulogu. Različiti tipovi skolioze, kao što su idiopatska, kongenitalna ili neuromuskularna, imaju različite prognoze i zahtijevaju različite pristupe liječenju. Idiopatska skolioza, koja je najčešća i čiji uzrok nije poznat, obično ima bolju prognozu od kongenitalne skolioze, koja je prisutna od rođenja zbog nepravilnog razvoja pršljenova.

Vrijeme otkrivanja deformiteta je takođe ključno. Što se ranije otkrije problem sa kičmom, veće su šanse za uspješno ispravljanje. Ovo je posebno važno kod djece koja su u periodu intenzivnog rasta, kada je kičma najpodložnija promjenama – bilo pozitivnim ili negativnim.

Metode liječenja deformiteta kičme

Liječenje deformiteta kičme zavisi od više faktora, uključujući starost pacijenta, tip i stepen deformiteta. Kod djece i adolescenata, fokus je na metodama koje mogu uticati na rast kičme i spriječiti dalje pogoršanje deformiteta.

Fizikalna terapija i specifične vježbe za kičmu su osnova liječenja blažih deformiteta. Schroth metoda, razvijena u Njemačkoj, pokazala se posebno efikasnom u liječenju skolioze. Ova metoda podrazumijeva specifične vježbe koje jačaju mišiće koji podržavaju kičmu i poboljšavaju držanje tijela.

Ortoza ili steznik se koristi kod umjerenih deformiteta, obično između 20 i 40 stepeni. Steznik ne može ispraviti već postojeću krivinu, ali može spriječiti dalje pogoršanje tokom perioda rasta. Efikasnost steznika zavisi od toga koliko se dugo nosi svakodnevno i koliko dosljedno se koristi.

Za teže deformitete, preko 40 stepeni, ili za one koji napreduju uprkos konzervativnom liječenju, može biti neophodna hirurška intervencija. Operacija obično podrazumijeva fuziju pršljenova i korišćenje metalnih implantata za ispravljanje kičme.

Ispravljanje kičme kod odraslih

Iako je idealno liječiti deformitete kičme tokom djetinjstva i adolescencije, to ne znači da se ništa ne može učiniti nakon što kosti prestanu da rastu. Odrasli sa deformitetima kičme takođe mogu imati koristi od različitih terapijskih pristupa, iako su ciljevi liječenja nešto drugačiji.

Kod odraslih, fokus je više na smanjenju bola, poboljšanju funkcionalnosti i sprječavanju daljeg pogoršanja nego na ispravljanju same krivine. Fizikalna terapija, vježbe za jačanje mišića i poboljšanje držanja, kao i različite tehnike za kontrolu bola mogu značajno poboljšati kvalitet života.

U nekim slučajevima, hirurška intervencija može biti opcija i za odrasle, posebno ako je deformitet progresivan ili uzrokuje ozbiljne tegobe poput hroničnog bola, neuroloških problema ili poteškoća sa disanjem. Međutim, operacija kod odraslih je obično složenija i nosi veći rizik od komplikacija u poređenju sa operacijom kod adolescenata.

Savremeni pristupi i nove perspektive

Posljednjih godina, razvijene su nove tehnike i pristupi koji pružaju dodatne mogućnosti za liječenje deformiteta kičme. Minimalno invazivne hirurške tehnike, napredni implantati i bolje razumijevanje biomehanike kičme doprinijeli su poboljšanju ishoda liječenja.

Pored toga, razvijaju se nove vrste ortoza koje su udobnije, manje vidljive i bolje prilagođene individualnim potrebama pacijenata. Ovo je posebno važno za adolescente, kod kojih je pridržavanje tretmana često problem zbog estetskih i socijalnih faktora.

Važnost pravilnog držanja i prevencije

Bez obzira na starost, pravilno držanje i preventivne mjere igraju ključnu ulogu u zdravlju kičme. Ovo uključuje ergonomski nameštaj, pravilno sjedenje i stajanje, redovnu fizičku aktivnost i održavanje zdrave tjelesne težine.

Posebno je važno edukovati djecu o pravilnom držanju od najranijeg uzrasta. Teške školske torbe, dugotrajno sjedenje u nepravilnom položaju i nedostatak fizičke aktivnosti mogu doprinijeti razvoju problema sa kičmom.

Redovni pregledi, posebno tokom perioda rasta, mogu pomoći u ranom otkrivanju problema sa kičmom i omogućiti pravovremeno liječenje. Roditelji bi trebalo da obrate pažnju na znakove asimetrije, kao što su nejednaka ramena, nejednak struk ili izbočena lopatica, i da se konsultuju sa ljekarom ako primijete bilo kakve abnormalnosti.

Odgovor na pitanje do koje godine se može ispraviti kičma nije jednostavan i zavisi od mnogo faktora. Generalno, najbolje šanse za ispravku deformiteta kičme su tokom perioda rasta, prije dostizanja koštane zrelosti. Međutim, i nakon tog perioda, postoje mogućnosti za poboljšanje stanja kičme i kvaliteta života.

Ključ uspješnog liječenja je rano otkrivanje problema, pravovremeno i adekvatno liječenje, te dosljednost u sprovođenju preporučenih terapijskih mjera. Napredak medicinske nauke i tehnologije kontinuirano proširuje mogućnosti liječenja deformiteta kičme, pružajući nove nade i perspektive.

U svakom slučaju, najvažnije je konsultovati se sa stručnjacima – ortopedima, fizijatrima i fizioterapeutima – koji mogu procijeniti individualno stanje i preporučiti najadekvatniji pristup liječenju.