Da li su vakcinisane osobe zaista sigurne od koronavirusa?

Kod koronavirusa, naročito kod novih sojeva, imunolozi još ne znaju koliko tačno vakcine štite od zaraze, jer mjerenje još nije definisano. Ali sigurno je da će čak i ako se zaraze, vakcinisanima biti mnogo lakše.

Vakcine koje se koriste prije svega podstiču stvaranje antitijela koja su usmjerena na tipičnu “bodljikavu” bjelančevinu virusa, koja prodire u naše ćelije.

Postojeći preparati to čine prilično dobro, bez obzira na to jesu li stvoreni “klasičnom”, vektorskom metodom ili mRNA metodom, gdje se našim ćelijama “kaže” kakvo tačno antitijelo trebaju proizvoditi.

Kako je za Deutsche Welle objasnio imunolog Carsten Watzl s Leibnizovog instituta Tehničkog univerziteta Dortmund, već i delta soj virusa je smanjio djelotvornost vakcina.

Koliko tačno – tu ima različitih mišljenja: kod “klasične” vakcine kao što je AstraZeneca sa 66 posto na oko 60 posto, kod mRNA vakcine kao što je BioNTech/Pfizer s više od 90 posto na 88 posto – ali iskustva iz prakse u Izraelu, koji je masovno koristio baš taj preparat i pažljivo bilježi razvoj, svjedoči i kako je BioNTechova vakcina djelotvorna protiv delta soja još u tek 64 posto slučajeva.

No i Izraelci svjedoče kako je vakcinisanje prilično dobra garancija protiv razvoja teškog oblika bolesti kod bilo kojeg soja virusa: u 93 posto slučajeva će oboljenje proći bez većih problema. Tamo se razmišlja i o trećoj dozi tog preparata, ali još je mnogo otvorenih pitanja u borbi protiv tog virusa.

Ne jedan, nego dva mehanizma protiv virusa

Kako za Deutsche Welle objašnjava imunolog Watzl, u “normalnim” okolnostima vakcinisanja, kao naprimjer protiv tetanusa, se jednostavno mogu prebrojati antitijela koja je naš organizam stvorio protiv nametnika: ako ih je iznad određenog broja, osoba je otporna, ako je ispod – onda nije. Ali kod korone, to se zapravo još uopšte ne može mjeriti.

Jer postoje dva mehanizma kojim se borimo protiv koronavirusa: jedan su antitijela koja napadaju virus, ali ako virus ipak uspije prodrijeti i zaraziti ćeliju našeg organizma, onda je to posao za takozvane “T-ćelije”, koje eliminišu zaražene ćelije u našem organizmu.

A to sve čini složenijim: “Broj samih antitijela ne govori nužno koliko smo dobro zaštićeni. Lako može biti da neko jedva da ima antitijela, dakle on se može zaraziti, ali da je reakcija njegovih T-ćelija toliko žestoka da ta zaraza prođe gotovo bez posljedica”, kaže Carsten Watzl.

Drugim riječima: sam broj antitijela ne govori mnogo o zaštićenosti nekog organizma, nego su tu i ti “čistači” u našem tijelu. Koliko ih je – i to se može izmjeriti, ali taj postupak je razmjerno komplikovan. Dodatni problem je i da ne postoji sloga među naučnicima o nekakvoj tačnoj granici, gdje bi se reklo da je sad neko siguran od korone.

Ne znamo, ali “mnogo i pomaže mnogo”

Ipak, velik broj samih antitijela je prilično dobra garancija da neko neće oboljeti od korone, čak i kad neko prođe zarazu “pjevajući” makar praktično uopšte nema antitijela.

I iz drugih vakcinacija je poznato da najviše antitijela postoji nekoliko mjeseci nakon primanja preparata, ali onda se srazmjerno brzo njihov broj smanjuje – do određenog nivoa kad se taj pad znatno usporava. To zavisi i o starosti vakcinisanog i o mnogim drugim faktorima, prenosi Klix.ba.

S druge strane, imunolog objašnjava i da ako neko brzo nakon vakcinacije gotovo uopšte nije stvorio antitijela, onda je vjerovatno da ta osoba spada u mali procenat vakcinisanih kod kojih preparat jednostavno “ne djeluje” i kako zapravo nisu zaštićeni.

No, kako sve to izmjeriti? Konačno, poznavanje tog faktora je onda povezano i s odlukama političara o mjerama zaštite i kojekakvim zabranama kako bi se spriječilo širenje pandemije.

Tu Carsten Watzel ne zna reći ništa konkretno. Činjenica jeste da “mnogo i pomaže mnogo” – dakle treća doza neće odmoći. Ali kako sve to izmjeriti, tu tek izražava optimizam: “Još ćemo doći do toga.”

 

 

Ostavite komentar: