Da li kanabis ostavlja trajne posljedice na ljudsko tijelo i zdravlje?
20.07.2025. | 19:57Da li i kako upotreba kanabisa ostavlja dugoročne biološke tragove na ljudskom tijelu? Nova studija unosi dozu naučne ozbiljnosti u pitanje koje je do sada često ostajalo u sferi nagađanja.
Naučnici sa Sjeverozapadnog univerziteta u SAD, predvođeni epidemiologom dr Lifang Hou, pokazali su da kanabis ne mijenja samu strukturu DNK, već utiče na način na koji se naši geni „čitaju“, i to putem složenih epigenetskih procesa koji uključuju metilaciju DNK.
U pitanju su mehanizmi koji ne diraju naš osnovni genetski kod, već utiču na njegovu ekspresiju — kao da ne mijenjaš riječi u knjizi, već zaklanjaš određene pasuse kako bi čitaocu ostali nevidljivi. Konkretno, metilacija DNK, proces u kojem se dodaju ili uklanjaju metil-grupe sa molekula DNK, može da utiče na aktivaciju ili deaktivaciju gena, a samim tim i na ključne biološke funkcije poput ćelijske proliferacije, imunološkog odgovora i hormonske signalizacije, prenosi Science Alert.
Kanabis i krv
Studija objavljena u časopisu Molecular Psychiatry oslanja se na podatke iz dugoročne analize u kojoj je više od 1.000 odraslih osoba praćeno tokom 20 godina. Učesnici su na početku imali između 18 i 30 godina, a tokom trajanja istraživanja davali su detaljne informacije o svojoj upotrebi kanabisa, kao i uzorke krvi na 15. i 20. godini od početka studije. Ova rijetko dostupna longitudinalna baza podataka omogućila je istraživačima da uporede efekte i nedavne i kumulativne upotrebe kanabisa na epigenetske markere u krvi.
Rezultati su iznenađujuće jasni. U uzorcima uzetim nakon 15 godina, identifikovano je 22 epigenetska markera povezana s nedavnom upotrebom kanabisa i 31 marker povezan s kumulativnom upotrebom. Nakon 20 godina, broj markera povezanih s nedavnom upotrebom narastao je na 132, dok ih je 16 bilo povezano s dugoročnom upotrebom. Interesantno je da se jedan marker dosljedno pojavljivao u svim analizama i da je ranije bio direktno povezan s konzumiranjem duvana, što ukazuje na moguću zajedničku epigenetsku regulaciju između marihuane i duvana.
Ovo otkriće otvara niz dodatnih pitanja. Neki od markera koje su istraživači pronašli već su poznati nauci i dovedeni su u vezu s poremećajima kao što su šizofrenija i bipolarni poremećaj, kao i sa zavisnostima i oslabljenim imunološkim odgovorom. Međutim, autori studije naglašavaju da njihovo istraživanje ne dokazuje uzročno-posljedičnu vezu – ne može se reći da je kanabis izazvao te promjene niti da će one nužno dovesti do bolesti. Ali, to što su promjene uopšte prisutne i što su uočene kroz vrijeme, daje ozbiljan povod za dodatna ispitivanja.
Zanimljivo je da su prethodna istraživanja iste naučne grupe već pokazala povezanost između korišćenja marihuane i ubrzanog biološkog starenja, mjerena upravo pomoću epigenetskih pokazatelja. Ova nova analiza ide korak dalje i pokušava da konkretizuje koji su to geni ili putevi u tijelu potencijalno pogođeni i šta bi to moglo da znači za dugoročno zdravlje korisnika.
Legalizacija i opasnosti
U vremenu kada je sve više država legalizovalo rekreativnu i medicinsku upotrebu kanabisa, ovakva istraživanja skreću pažnju na ono što se često zanemaruje – da i prirodne supstance, pa čak i one koje se smatraju bezbjednim, mogu imati duboke i dugotrajne biološke efekte. Epigenetske promjene su posebne upravo zato što ne mijenjaju samu DNK, ali mogu imati trajne posljedice, pa čak i biti prenesene na naredne generacije.
„Ovo istraživanje pruža nova saznanja o povezanosti marihuane i epigenetskih faktora. Ali, potrebna su dodatna istraživanja kako bi se potvrdilo da li su ovi nalazi ponovljivi u različitim populacijama. Posebno je važno pratiti kako upotreba marihuane utiče na zdravlje u kasnijem životnom dobu“, izjavio je epidemiolog dr Dru Nanini, koautor rada.
