Da li je bolje nositi naočare ili sočiva

06.02.2022. | 19:02

Najčešći problem sa očima uočljiv je kada neko ima potrebu za naočarima jer ne vidi dobro na daljinu ili blizinu. U vezi sa dioptrijom postoje brojne zablude, a njih je, jednu po jednu, razrješavala gošća emisije RTS Ordinacija, doc. dr Tanja Kalezić, oftalmolog sa Klinike za očne bolesti Univerzitetskog kliničkog centra Srbije.

„Kada neko ima dioptriju, bilo da je ona plus ili minus, to zapravo nije bolest, ali jeste simptom koji nam pomaže da na vrijeme možemo da ga i korigujemo kako bismo omogućili apsolutno perfektan, odnosno onaj ‘stopostotni vid’, kako kažu ljudi u narodu”, objasnila je doktorka u RTS Ordinaciji.

„E sad, kod jedne dioptrije koja je minus, to je lakša možda klasifikacija refrakcije zato što pacijent više vidi na blizu a manje na daljinu, i tako negdje i primijeti jer čkilji na daljinu. A kod onog koji je plus, odnosno hipermetrop, on ne vidi dobro ni na jednom, ni na drugom rastojanju – ni na blizu, ni na daljinu, iako se zove u narodu dalekovidost, odnosno kada bismo preveli šta znači plus dioptrija, to je dalekovidost, pa bi bilo u prevodu da – vidi na daleko, ali je ta problematika dosta kompleksnija kod tih plus dioptrija. I naravno, obavezno na vrijeme obaviti jedan specijalistički oftalmološki pregled koji bi onda napravio na vrijeme i korekciju te vidne anomalije”, preporučuje dr Tanja Kalezić.

Najčešće se mogu čuti četiri zablude o kojima je gošća RTS Ordinacije temeljno govorila u emisiji i svaku obrazložila. Prva od njih je da kod ljudi koji mnogo čitaju i dugo gledaju u ekran dioptrija raste brže.

„Ovo jeste zabluda zato što se to više dešava kod dječjeg uzrasta, adolescentskog doba i studentskog doba gdje se još uvijek razvija potencijal vida, i gdje dolazi do tih poremećaja prilikom rada na blizu”, objasnila je dr Kalezić i dodala da to može da utiče kod djece, a posebno u školskom uzrastu ili studentskoj dobi može doći do porasta dioptrije, zbog čega se redovno prati i kontroliše.

„Ovdje smo rekli da je to zabluda zato što su to stariji pacijenti, dakle odrasla populacija, a kad rade za ekranom i više čitaju neće im to povećati dioptriju. Naravno, ne pominjem kataraktu danas sveprisutnu, i danas vrlo čestu patologiju, tako da je i to mogućnost koja može da pogorša vidnu oštrinu, i zato sve to treba posebno pogledati”, kaže Kalezićeva.

Ipak, podvukla je da navika dugog gledanja u ekran nije dobra zbog led svjetla, zato što je to UV zračenje koje šteti vidu.

„Na taj način možemo da napravimo jednu problematiku te reflektivne komponente, da nam se smanjuje vidna oštrina zbog problema sa kataraktom, sa makulom, sa žutom mrljom, tako da led svjetlo utiče kao nezdravo, ali sad imamo zaštitne faktore na androidima, telefonima, na televizorima baš i ne, ali generalno bi trebalo da novi, savremeni TV ekrani imaju ugrađene sisteme koji neće imati zračenje koje oštećuje vid. Isto tako, ljudima koji mnogo rade za kompjuterom preporučuju se naočare koje nemaju dioptriju ali imaju tu zaštitu, antirefleks stakla koja će štititi od tog štetnog led zračenja”, posavjetovala je doc. dr Kalezić.

Kako smo svi svjesni šta umara oči, pitanje za doktorku je bilo i postoji li način da se oko odmori i koliko dugo smije da se gleda u ekran.

Pravilo 20-20-20

„Ima preporuka, to je jedno pravilo koje kaže 20-20-20, odnosno da nakon 20 minuta rada pravite pauzu od opet 20 minuta i 20 bi trebalo da gledate negdje u daljinu, odmarate. U suštini to baš nije izvodljivo u svakodnevnom životu, ali barem nakon dva sata napraviti jednu pauzu kojom ćete nešto drugo raditi i nećete imati fokusirani vid”, preporuke su stručnjaka za što duže očuvanje vida.

Još jedna česta zabluda jeste da za utvrđivanje dioptrije nije potrebno proširivati zjenice. Činjenica je da ljudi izbjegavaju širenje zjenica i odlučuju se radije za kompjutersko utvrđivanje dioptrije, ali doktorka obrazlaže zašto to nije dobar izbor:

„To je u startu greška, jer posebno kod mlađih ljudi i mlađih pacijenata, negdje do 45. godine, imamo jako intenzivan taj cilijarni mišić koji se nalazi unutar oka i koji nam u stvari to sočivo ispupčava i vraća u normalnu poziciju unutar oka. Samim tim, važno je da se taj dio unutar oka isključi od refrakcije, kako bismo objektivno odredili dioptriju, odnosno oko treba da se opusti, anestezira ili parališe.”

Dr Kalezić je objasnila da je to jednostavno sipanje kapi, odnosno midrijatici koje šire zjenicu.

„To je jedan od neophodnih dijelova pregleda i apsolutno nešto što je zlatni standard”, a posebno napominje da se to odnosi i na odrasle, bez obzira na njihovu užurbanost i stalnu jurnjavu. „Apsolutno je neophodno da se obavi potpuni pregled sa midrijazom za određivanje objektivne vidne oštrine”, posavjetovala je.

Bez obzira na širenje zjenica, nakon toga se radi kompjuterski test, odnosno mjerenje.

„Uvijek uradimo kompjutersko mjerenje, to je refrakcija na aparatu koji je refraktormetar gdje dobijamo ono kao račun gdje nam tačno to sve piše. Pa, imamo na usku zjenicu – znači, pacijent uđe, izmjeri se ta dioptrija, onda mu se prošire zjenice pa se ponovo izmjeri nakon određenog vremena i to ne može odmah, znači treba da ima jedno tri ukapavanja u razmaku od 10 minuta, da se postigne potpuna paraliza cilijarnog mišića koji se nalazi unutar oka, koji nam je bitan zbog djelovanja na sočivo i onda kada se anestezira, kada potpuno bude isključen iz funkcije, nakon dvadesetak minuta radimo ponovo kompjutersko mjerenje, odnosno refraktometar, i onda je to objektivna oštrina vida, koja vam opet ne garantuje da ćete vi tu dioptriju prepisati. Zato je vrlo važno da posvetite pažnju korekciji koju ćete dati pacijentu, a da njemu bude dobro, i zato se uvijek ide na onu koja je potrebna da on vidi idealno posljednji red (na testu) ukoliko je moguće”, kaže docentkinja Kalezić.

Još jedna od zabluda je da ako su izmjerene niske vrijednosti dioptrije nije potrebno nositi naočare.

„Koliko god da je dioptrija malteriše, može biti i 0,25, u nekoj određenoj radnji, nečemu što obavljate tokom dana, biće vam jako potrebne – da li je to rad za kompjuterom, gledanje televizije ili vožnja kola, za takve stvari ćete te naočare za daljinu svakako staviti bez obzira na to koliko je malteriše dioptrija, jer zašto biste sebi otežavali”, kaže doktorka.

Dilema

Još jedna interesantna zabluda je da je bolje nositi naočare nego sočiva, a doktorka je objasnila zašto to nije tačno, naprotiv.

„Apsolutno je zabluda jer naočare imaju svoje limite, tako da nažalost sočiva mogu da nam budu neophodna stavka za ljude koji imaju velike astigmatizme, znači to su veliki cilindri, zakrivljene rožnjače, gdje imamo velike dioptrije čak, veliki minus ili veliki plus”, rekla je i precizirala je da velika dioptrija podrazumijeva sve ono što je preko 5 ili 6, bez obzira na to da li je plus ili minus, i da je to dosta velika dioptrija kada je preporučljivije nositi sočiva.

Dodatno je objasnila razloge: „Zato što će imati bolji vid, bolju širinu vidnog polja, trodimenzionalnost prostora. Druga stvar, i stakla koja bi se ugrađivala u takvim slučajevima, što je veća dioptrija ta stakla su jako debela. Bez obzira na finansijske mogućnosti, postoje određene performanse u toj optičarskoj industriji gdje oni to urade savršeno koliko god je moguće da istanje stakla, ali opet su ta stakla nešto što narušava estetiku, a kod određenih cilindara, tih zakrivljenih rožnjača, ne možemo ni da preporučimo naočare kao neku vrstu dobrog pomagala, nego moramo da preporučimo sočiva. Kada je dioptrija preko 2 i po, bez obzira na to da li je u plusu ili minusu, ljekari se opredjeljuju da preporuče sočiva jer će ona bolje ispraviti problem i dati bolji potencijal, objasnila je doktorka.

Koliko dugo traju sočiva?

Pošto finansijski momenat često diktira izbor između sočiva i naočara, a opšte je poznato da se, za razliku od naočara, sočiva mijenjaju mnogo češće, dr Kalezić je govorila i o tome koliko dugo može da se nosi jedan par sočiva.

„Sočiva se tačno, precizno mijenjaju, nema tu nikakvih dilema. Tačno mjesec dana, ukoliko su mjesečna sočiva. Postoji mogućnost dnevnih, što je olakšavajuća okolnost – nemate održavanje, sredstva za održavanje, što mnogi i ne vole”, kaže dr Kalezić i navodi da je i prednost dnevnih sočiva u tome što onome ko je u žurbi olakšava korišćenje tako što nakon korišćenja baci i iz kutijice uzme novo sočivo za sutradan, a sa njima se nikad ne spava.

Priznaje da to jeste skuplja varijanta, ali da je razlika vrlo malteriše, međutim je komfor veći: „Jeste sigurnije, jer vi ovo sa tečnostima morate da vodite računa da li ste oprali ruke u datom trenutku, da ste ih skinuli, da ste stavili tečnost, da ste dobro isprali, da to sve nije kontaminirano, da vidite da to nije nešto prljavo, ona plastika u kojoj držite ta sočiva itd.”

Druga vrsta sočiva su ona mjesečna koja se tačno računaju od dana kada ste ih otvorili, upozorava dr Kalezić: „Bez obzira što ih pet dana niste nosili – tri dana jeste, dva niste, i onda ljudi to nešto sabiraju, ili su otvorili pa nisu koristili, pa su se sjetili 28. dana da ga stave i onda misle da ide tek od tad mjesec dana. Ne, vi ste ga otvorili iz kutijice, stavili u plastičnu kutiju, a to da li ste ih vi stavljali ili niste (nema veze), vrijeme protiče i naravno poslije tog mjesečnog roka morate da ih zamijenite.”

Doktorka podsjeća koje navike treba da usvoji osoba koja nosi sočiva, naravno dok ih ima na očima: „Znači, pacijent koji nosi sočiva ne smije ni da se umiva, tušira, kupa, gnjura, da ide u more, jezero, rijeke… jer voda nije sterilna”.

Voditeljka je postavila zanimljivo pitanje koje interesuje domaćice koje nose sočiva, a kuvaju, da li bi ova situacija mogla da šteti, pa je dr Kalezić i to objasnila da kuvanje nije baš problem i dodala: „Ali neće baš ni stajati, ja se nadam, da pare ide u lice. Neće to nešto za kratko vrijeme napraviti problem, ali bi bilo problematično da sad ide u saunu sa sočivom, znači u zatvoreni prostor gdje ta para stvarno indikuje veliko orošenje rožnjače, odnosno tih sočiva koje nosi i može da se neka bakterija tu nadomjesti što je jako opasno”, upozorila je na zanimljive situacije u kojima treba biti na oprezu ako nosite sočiva.

„Te infekcije su vrlo opasne, i mogu napraviti razarajuće efekte na rožnjaču”, upozorava.

Za razliku od naočara koje imaju zaštitne filtere, sočiva još nemaju takve filtere, što bi bilo idealno, ali je za sada još na nivou maštanja.

Korigovanje na vrijeme

Neregulisana dioptrija kod djece kasnije može napraviti nove probleme. Da bi se na vrijeme reagovalo i korigovao vid dijete je potrebno odvesti oftalmologu na vrijeme, a ne tek kada se djeca kontrolišu za polazak u školu.

„Potrebno je mnogo ranije, već u četvrtoj godini života da dijete odvedete kod oftalmologa u dom zdravlja, kod nadležnog oftalmologa ili gdje god već imate mogućnosti da se pregleda njegova dioptrija, jer postoje dioptrije koje treba korigovati već u ranom uzrastu”, rekla je dr Kalezić i obrazložila da problem razvijene slabovidosti kreće već tako rano vrlo intenzivno, a zapravo je dijete, ako se to otkrije na vrijeme, već moglo da nosi naočare do polaska u školu i da koliko-toliko već ispravlja vidnu oštrinu.

„Što se više koriguje na vrijeme, i što se više pacijenti na taj način trijažiraju mnogo je manji razvoj slabovidosti u kasnijem životnom dobu”, kaže gošća Ordinacije, uz apel da roditelji odvedu djecu na kontrolu, bez obzira što možda misle da nema razloga jer se dijete ne žali ili ne gleda TV iz blizine.

Trebalo bi dijete odvesti kod očnog ljekara, da mu se prošire zjenice i da se vidi da li postoji problem ili je za praćenje, a kontrola bi obavezno trebalo da se ponovi pred polazak u školu. Ukoliko se odrede naočare, posjete oftalmologu trebalo bi intenzivirati na 6 mjeseci ili godinu dana.

„Od ovoga hoće oko da bježi, mora da se obavi pregled strabologa, doktora koji radi problem razrokosti i bježanja očiju, a to hoće da ide i od dioptrije”, dodala je.

Istina da je nekim osobama vrlo teško da se naviknu na naočare sa cilindrima.

Dr Kalezić je detaljno objasnila šta je astigmatizam i zašto se nosi cilindar:

„Za početak, sve funkcionalne rožnjače, to providno, znači prvi sloj oka koji je fibrozni omotač kroz koji ulaze svjetlosni zraci je, u stvari, sferocilindričan. Dakle, imamo mi normalno cilindre. Zakrivljenost rožnjače je takva da ona ima i komponentu sfere i komponentu tih zaobljenih, prelamajućih svjetlosnih zraka, odnosno oblina koje prelamaju svjetlosne zrake, tako da moramo korigujemo cilindrom. Dakle, u pitanju je zakrivljenost rožnjače i samim tim svjetlosni zraci koji padaju po drugačijem izgledu, a ne onom oblom su ti cilindrični, faktički korekcija cilindrične dioptrije, odnosno cilindri koje dajemo pacijentu”, pojašnjava doktorka.

„Kada je dijete, odnosno mlađa populacija u pitanju oni se vrlo brzo naviknu, prosto takav je potencijal, prija im, nisu baš mnogo ni adaptirani na sliku koja nije kako treba, nego im te naočare ispravljaju vid i mnogo im znače. Ali kad je neko starijeg uzrasta a vi mu onda date cilindre, posebno mislim na dob preko 60 godina, pa sad imate problem cilindara – vi biste mu ih dali ali pacijent nikad nije nosio i njemu je sad to problem… dubina prostora, drugačija slika, njegov mozak nije navikao na takvu sliku i morate da ga upozorite da će prvih 10-15 dana morati da obrati pažnju – sa tim naočarima kada hoda da se ne saplete, posebno kada ide niz stepenice, jer dobija trodimenzionalni prostor na koji se njegov mozak nije navikao, i zato moramo pacijenta da upozorimo na privikavanje tokom tih prvih desetak dana.”

Iako bi trebalo redovno provjeravati da li se dioptrija mijenja, redovna kontrola ne znači isto za sve uzraste, pa je zato dr Kalezić to razjasnila. „Za djecu, u zavisnosti od uzrasta i ukoliko postoji slabovidost, ukoliko ima neki strabizam, nešto što je vezano za razrokost, bilo kakva druga patološka situacija koja postoji – onda su te kontrole izuzetno česte, negdje i na tri mjeseca, negdje na šest, u zavisnosti od stanja, uzrasta. Već kod odrasle populacije je godišnja kontrola, i tako se uvijek kaže jer ne očekujemo neki rast dioptrije u međuvremenu, a opet ne bi trebalo ni da se ne kontroliše 25 godina. Optimalno je pregled na godinu dana, ne samo dioptrije nego apsolutno cjelokupan oftalmološki pregled”, podsjetila je dr Kalezić.

Detaljan pregled prije laserske intervencije

Istina je da se ne može laserski ukloniti svaka dioptrija, pa je logično pitanje bilo koja dioptrija zapravo može da se ukloni?

„Kod laserske korekcije dioptrije imamo baš tačno formulisane parametre i preporuke – kada je minus u pitanju može do minus 10, kada je plus – do plus pet, kada je astigmatizam, takođe plus i minus pet cilindara.”

Dr Kalezić je upozorila da je prije pristupanja laserskoj korekciji važan detaljan pregled očiju.

„Da bi uopšte čovjek pristupio laserskoj intervenciji mora prvo da ima jedan detaljan pregled koji objedinjuje skener rožnjače, debljinu rožnjače, jako intenzivno pogledati da li se mijenjala dioptrija u posljednjih godinu dana. Vrlo je važno da bude potpuno mirna i neizmijenjena. Bilo kakve promjene nam sugerišu da dolazi do nekog porasta i na taj način to nije indikovano za takvu hiruršku intervenciju. Kada je u pitanju laserska hirurgija, bolje polaze minus pacijenti, zapravo oni pacijenti sa minus dioptrijom imaju veoma dobre efekte takve intervencije, kao i astigmatizmi. Međutim, kod ove plus dioptrije postoji mogućnost regresije, da se nakon nekog vremenskog perioda vrati, tako da i to treba reći pacijentu jer takva je jednostavno građa rožnjače, takva je tehnika tih laserskih zraka, za sada je tako. Da li će nešto napredovati i kako, nadamo se… “, objasnila je.

Ipak, rekla je da čak i kod dioptrija koje su do plus 5 pokazalo, ne u velikom procentu, ali dovoljnom, da pacijent treba da se upozori na mogućnost regresije.

Dr Kalezić je na velikom ekranu pokazivala koji dio se tačno dodiruje laserom i kako izgleda laserska intervencija. Zapravo se interveniše na površinskom djelu rožnjače, dok se unutrašnja struktura oka ne dira.

Bilo je riječi o dvije vrste intervencije: Ona kod koje je lakši oporavak je lasik operacija, nakon koje ste za dvije nedjelje bez ikakve terapije. Lasik operacija se radi sa dva lasera tako što se ukloni jedan dio rožnjače, interveniše se i onda se to vrati. Tu nema oporavka i bolova i za dvije nedjelje ukapavanja kapi sve prođe.

PRK [fotorefraktivna keratektomija] je nešto jeftinija operacija, prilikom koje se ne uklanja rožnjača već se interveniše drugačije. Tu je oporavak malo duži, u smislu dužeg ukapavanja kapi i može da boli malo, s tim što u prva dva-tri dana može da boli i više, što je individualno, a dr Kalezić ističe da je dva dana najintenzivnije.

Efekti i jedne i druge hirurgije su takvi da dioptrija može da nestane.