Da li imate predijabetes – a da ne znate? Endokrinolog naglašava koliko je važna rana dijagnoza

24.09.2025. | 22:36

Povišen nivo šećera u krvi najčešće ukazuje na dijabetes, ali ne mora uvijek da znači da je bolest već razvijena. Kada je glukoza iznad normalnih vrijednosti, a ipak nedovoljna da bi se svrstala u dijabetes tipa 2 (jutarnja glikemija od 5,6 do 6,9 mmol/L), govori se o stanju predijabetesa, ozbiljnom riziku koji u čak 70 odsto slučajeva vodi ka razvoju šećerne bolesti.

“Predijabetes je uvod u moguće velike i nepovoljne promjene po zdravlje. Upravo zato ovo stanje shvatamo kao šansu za prevenciju. Ako reagujemo na vrijeme, možemo spriječiti razvoj dijabetesa i posljedice koje on nosi”, objašnjava prof. dr Teodora Beljić Živković, endokrinolog iz Klinike za interne bolesti Kliničko Bolničkog Centra Zvezdara.

Dijabetes je hronična bolest koja pogađa gotovo sve organe, od srca i krvnih sudova, preko bubrega, očiju i nerava, pa do zuba i stopala. Zato je rana dijagnoza ključna.

Godišnja kontrola šećera u krvi i redovne konsultacije sa ljekarom mogu učiniti razliku između zdravlja i ozbiljnih komplikacija. Jedna od deset odraslih osoba ima predijabetes, a da to i ne zna. Simptomi gotovo da ne postoje, dok posljedice vremenom postaju ozbiljne. Najugroženiji su oni koji u porodici imaju dijabetes, kao i osobe sa povišenim pritiskom, gojazne osobe i žene sa sindromom policističnih jajnika.

Najčešće posljedice predijabetesa su dijabetes tipa 2, kardiovaskularni događaji, moždani udar, promjene na krvnim sudovima, masna jetra i bolesti bubrega. Pored mjerenja jutarnje glikemije našte iz krvi, neophodno je uraditi i dodatne analize u saradnji sa izabranim ljekarom radi postavljanja dijagnoze, ukoliko postoji sumnja na predijabetes.

“Do skoro smo radili samo OGTT test sa mjerenjem šećera prije i poslije dva sata. Danas se savetuje samo mjerenje nakon jednog sata, od uzimanja 75 grama glukoze u 300ml vode. Ako je vrijednost veća od 8,6 mmol/L, rizik za predijabetes postoji.

Dodatno, glikozilirani hemoglobin (HbA1c) od 5,6 do 6,4 odsto ukazuje na predijabetes. Potrebno je uraditi insulin i glikemiju iz krvi, sa računanjem HOMA indeksa, C-peptid, lipidni status, kao i ultrazvuk abdomena, radi uvida u stanje jetre i pankreasa. Na osnovu tih analiza ljekar dobija sliku metaboličkog poremećaja, koji nije isti kod svakog, i kreira individualizovan terapijski pristup”, ističe prof. dr Beljić Živković.

Predijabetes ne mora uvijek da vodi u dijabetes. Male, ali dosljedne promjene u načinu života (zdrava ishrana, fizička aktivnost, kontrola tjelesne mase) mogu značajno smanjiti rizik, savjetuje doktorka.

Ukoliko do bolesti ipak dođe, najvažnije je redovno uzimati propisanu terapiju i pratiti uputstva ljekara. Predijabetes je upozorenje, ali i prilika. Ako se na vrijeme prepozna i ozbiljno shvati, može postati ključna prekretnica ka zdravijem i kvalitetnijem životu.