Bakterije sira pomažu u zarastanju hroničnih rana

16.03.2022. | 22:26

Bakterije koje se koriste za pravljenje sira su bile genetski modifikovane kako bi se napravili proteini koji pomažu u oporavku kože. Ova saznanja bi mogla da budu od velike pomoći prilikom liječenja rana kod dijabetičara.

Kada se koriste za rane kod miševa, bakterije za pravljenje sira funkcionišu tako da stvaraju proteine koji oporavljaju kožu i podstiču brzo zarastanje. Trenutno se sprovodi istraživanje kako bi se vidjelo da li mogu da pomognu u liječenju hroničnih rana koje se dešavaju pacijentima sa dijabetesom.

Otprilike četvrtina osoba sa dijabetesom razvija čireve, otvorene rane koje ne zarastu pravilno zbog slabe cirkulacije i drugih problema. U ekstremnim situacijama, oštećeni dio tijela – obično stopalo – mora da se amputira.

Jere Kurkipuro i njegove kolege iz Bitehnološkog preduzeća u Kuopiju u Finskoj pitali su se da li bi mogli da povećaju zarastanje rana obezbjeđivanjem proteina uključenih u obnavljanje kože.

Umjesto da ubrizgavaju ove proteine u rane, oni su predložili bakterije genetskog inženjeringa koje bi mogle da generišu proteine na neodređeno vrijeme kada se jednom unesu u ranjeno tkivo.

Oni su koristili bakterije Lactococcus lactis, koje se često koriste u proizvodnji sira i za koje se smatra da je malo vjerovatno da će imati štetne posljedice po zdravlje ljudi. Naučnici su genetski izmijenili bakterije da bi stvorili tri proteina za liječenje kože.

Naučnici su testirali ove bakterije primenjujući ih na lezije široke jedan centimetar na životinjama, koje su ličile na dijabetičke čireve. Poslije nedjelju dana redovne upotrebe, rane su skoro potpuno zarasle. Poređenja radi, rane tretirane inertnim materijalom zarastaju veoma sporo.

Mikroskopska analiza je otkrila da modifikovane bakterije ubrzavaju zarastanje rana privlačeći imune ćelije, podstičući stvaranje krvnih sudova i povećavajući aktivnošćelija koje formiraju vezivno tkivo zvanih fibroplasti.

Kod miševa nisu primijećene nus pojave, a nakon ovog, Kurkipuro i njegove kolege sada sprovode kliničko ispitivanje u Njemačkoj i Poljskoj kako bi procijenili genetski modifikovane bakterije kod ljudi sa dijabetičkim čirom na stopalu.

Trenutno, većina dijabetičkih čireva na stopalu se liječi uklanjanjem mrtve kože, njihovim liječenjem i primjenom antibiotika. Hiperbarična terapija kiseonikom, terapija negativnim pritiskom na ranu, električna stimulacija, faktori rasta i bioinženjerska koža su sve novije terapije, iako su ili preskupe ili imaju malo uspjeha.