Zašto na Titovom grobu nema petokrake: Šta se sve dogodilo nakon sahrane

13.11.2026. | 10:32 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Josip Broz Tito, doživotni predsjednik Jugoslavije, sahranjen je 8. maja 1980. godine u beogradskoj Kući cveća, ali detalji njegove sahrane i danas privlače pažnju javnosti.

Iako je sve za javni oproštaj bilo spremno, najzahtjevniji dio posla obavljen je tek nakon što su visoke zvanice napustile kompleks.

Tito je preminuo 4. maja 1980. godine u Ljubljani, u 88. godini, nakon višemjesečne borbe sa teškom bolešću.

Njegovo zdravstveno stanje počelo je da se pogoršava krajem decembra 1979. godine, kada je došlo do začepljenja krvnih arterija u lijevoj nozi.

Tito želio jednostavnu grobnicu poput Ruzveltove

Još za života Tito je govorio da želi jednostavnu grobnicu, nalik onoj američkog predsjednika Frenklina Ruzvelta. Tokom posjete porodičnom domu Ruzveltovih bio je impresioniran skromnošću njegovog grobnog mjesta.

Želio je da njegova vječna kuća bude okružena cvijećem, sa bijelim mermernim sarkofagom na kojem bi pisali samo ime, prezime, nadimak i godine rođenja i smrti.

Ta želja ostvarena je u beogradskoj Kući cvijeća, gdje je ispod centralne lanterne postavljen sarkofag.

Za samo 72 sata izgrađeno mjesto za sahranu

Nakon Titove smrti počele su hitne pripreme za sahranu. Za samo 72 sata trebalo je izbetonirati površinu od 200 kvadratnih metara, na kojoj su se nalazili grobnica, prostor za mimohod i tribine za stotine visokih zvanica iz cijelog svijeta.

Sve je završeno na vrijeme, u ranim jutarnjim časovima 8. maja 1980. godine. Bila je pripremljena i monumentalna nadgrobna ploča od aranđelovačkog mermera, teška čak devet tona.

Inženjer Gavrilović, koji je učestvovao u realizaciji, kasnije je objasnio da bi postavljanje tako teške ploče pomoću dizalice pred svjetskim kamerama bilo dugotrajno i neizvjesno. Zbog toga je odlučeno da se privremeno postavi znatno lakša mermerna maska.

Sanduk sa Titovim tijelom ponovo je izvađen iz grobnice

Sanduk sa posmrtnim ostacima Josipa Broza, koji je tri dana ranije dopremljen iz Ljubljane, bio je zakovan i već spušten u grobnicu.

Međutim, tokom završnih radova sanduk je ponovo izvađen, obložen bakarnom maskom i vraćen na dno grobnice. Preko njega je postavljena betonska ploča, a zatim i teška mermerna nadgrobna ploča.

Konačna sahrana završena je tek kasno uveče 8. maja 1980. godine, u prisustvu malog broja najbližih saradnika i ljudi od povjerenja, bez kamera i javnosti.

Zašto na Titovom grobu nema petokrake?

Jedan od detalja koji i danas izaziva interesovanje jeste činjenica da se na Titovom grobu ne nalazi petokraka, simbol koji je decenijama bio povezan sa njegovom političkom i vojnom ulogom.

Postoji više objašnjenja zašto je tako.

Prema jednom, arhitekta mauzoleja i inženjer Dragomir Gavrilović bio je impresioniran jednostavnošću nadgrobnih spomenika velikih istorijskih ličnosti, zbog čega je grobnica zadržala sveden izgled.

Drugu verziju svojevremeno je iznio Titov unuk Josip Joška Broz u razgovoru za portal Net.hr.

– Greškom tokom sahrane, kada je napravljena prva verzija grobnice, nije postavljena ploča kako je planirano, već je sve bilo sastavljeno iz dva dijela, kao presječena kutija. Kasnije više nije mogla da se postavi petokraka jer bi završila tačno na sredini i izgledala bi nakrivo. Poslije toga se jednostavno zaboravilo na to – objasnio je Joška Broz.

Tako je grobnica Josipa Broza Tita ostala bez jednog od simbola koji su obilježili njegovu političku epohu, prenosi Kurir.

“Tražio da razgovara sa sveštenikom”

Slovenački književnik Žarko Petan u knjizi „Čudesni život Josipa Broza Tita“ tvrdi da je Tito tokom boravka u ljubljanskom Kliničkom centru 1980. godine tražio da razgovara sa sveštenikom.

– Dok je Josip Broz ležao u ljubljanskom Kliničkom centru u februaru 1980, poželio je razgovor sa duhovnikom – napisao je Petan.

Prema njegovim tvrdnjama, Crkva je taj zadatak povjerila svešteniku Frančeku Križniku, koji je tada bio poznat kao otvoreni protivnik ateizma. Kada je prvi put pokušao da uđe u bolnicu, navodno mu Titovo obezbjeđenje nije dozvolilo pristup. Međutim, kada je Tito ponovo izrazio želju da vidi sveštenika, Križnik je ipak primljen i navodno je dugo razgovarao sa njim.

Petan dalje tvrdi da je nekoliko nedjelja kasnije, u martu 1980. godine, Križnik otišao u Zapadnu Njemačku, gdje je poginuo pod nerazjašnjenim okolnostima u blizini Diseldorfa.

– Očigledno je vojna služba KOS željela trajno da zataška neprijatnu priču o tom sastanku – napisao je Petan,  kako prenosi Večernji list.

Ipak, sam autor priznaje da nikada nije pronašao čvrste dokaze koji bi definitivno potvrdili cijelu priču. Naveo je da je nakon objavljivanja svoje prve knjige o Titu 1994. godine dobio anonimnu poruku pod naslovom „Dopuna knjizi Veseli diktator“, koja se upravo odnosila na navodni susret Tita i sveštenika u bolnici.

– Do danas nisam pronašao nijedan potpuno provjereni dokaz, ali sam saznao da je Franček Križnik otišao u inostranstvo jer je bio progonjen u Sloveniji, a zatim se automobilom zakucao direktno u kamion na ravnom putu kod Diseldorfa –  tvrdio je Petan.

Iako dokazi ne postoje, pojedini detalji iz Titove biografije godinama su podsticali nagađanja da je možda ipak imao određenu vezu sa religijom ili barem mističnim pogledom na svijet.

Takvih priča kasnije su se prisjećali i neki savremenici. Među njima je bio i Milovan Đilas. On je opisivao povratak sa sahrane Borisa Kidriča Plavim vozom ka Beogradu, kada je tokom razgovora pomenuo zagrobni život u šaljivom tonu. Tito ga je tada, navodno, ozbiljno prekinuo:

– Ne govorite o tome! Ko zna šta je to!

Postoje i priče da je Tito bio nezadovoljan odlukom da tijelo Edvarda Kardelja bude kremirano i da je smatrao kako je trebalo da bude sahranjen po starom hrišćanskom običaju.