Vjesnice sreće počele da grizu i napadaju: U Americi se pojavile “zle” bubamare

27.11.2025. | 14:07

Zamislite da vam na prst sleti bubamara… Većina nas bi to smatrala “srećom” i poželela da trenutak potraje. Međutim, u SAD se pojavio jedan tip bubamare koji je potpuno drugačiji od onih na koje smo navikli. Ove bubamare navodno grizu, napadaju, potpuno preplavljuju prostor u kojem se nalaze, pa čak povremeno pokazuju i “kanibalističko ponašanje”.

Invazivna vrsta koja se lako može pomešati sa bezopasnom bubamarom sada se širi po američkim domovima u hiljadama i može čak i napadati ljude unutar kuća. Državni i federalni zvaničnici upozorili su da je azijska bubamara postala potencijalno opasna pojava koja grize ljude i oštećuje imovinu tokom jeseni i zime.

Ove bubamare takođe formiraju tzv. “smrtonosne spirale” – lete oko svjetala unutar kuća, skupljajući se na zidovima u ogromnim grupama od 15.000 do 20.000 jedinki.

Istraživači iz Misisipija nedavno su upozorili da će ove bubamare uskoro pokušati da se provuku pod pragove prozora, tražeći mjesta da prezime u kućama. Međutim, problem se ne ograničava samo na Misisipija – azijske bubamare se sada nalaze gotovo u svim američkim državama.

Ove bubamare ne samo da grizu ako slete na čoveka, već i ispuštaju žuti, neprijatno mirisni sekret koji iritira kožu i može obilježiti tkanine.

“Nije neuobičajeno da desetine hiljada bubamara okupiraju tavane, plafone i zidne šupljine, i zbog toplote zidova, kreću se po tim prostorima i izlaze u stambene djelove kuće”, navodne stručnjaci iz Penn State-a.

Namjerno dovedene u SAD

Dodaju da žuti sekret koje bubamare luče može izazvati i alergijske reakcije i probleme sa sinusima ako dospe na kožu.

Iako je azijska bubamara (Harmonia axyridis) ranije proglašena invazivnom vrstom od strane američkog Ministarstva poljoprivrede, ove bubamare nisu slučajno dopremljene u SAD niti poslate iz druge zemlje da bi nanele štetu.

SAD su ih namjerno dovele prije više od jednog vijeka iz zemalja poput Kine, Rusije i Japana, radi borbe protiv domaćih štetočina koje su uništavale usjeve i biljke. Decenijama kasnije, USDA je pustila hiljade ovih bubamara koje jedu štetočine u državama poput Kalifornije, Džordžije i Pensilvanije tokom 1970-ih i 1980-ih kao alat biološke kontrole.

Međutim, njihov broj je brzo izmakao kontroli, i do 1988. godine službenici za poljoprivredu su otkrili prve kolonije u Luizijani.

Domaće vrste nestaju

Misisipi State University Extension objašnjava da se ove bubamare, tokom većeg djela godine smatraju ‘dobrim bubama’, ali kako se približava hladno vrijeme, počinju da traže mjesto za prezimljavanje, i tada mogu postati pravi štetočine.

Istraživači sa Univerziteta Floride dodaju da, bez lokalnih predatora koji jedu bubamare u Aziji, njihov broj eksplodira do te mjere da sada ugrožavaju domaće vrste bubamara u SAD.

Azijske bubamare su nešto veće od običnih bubamara, a naučnici sumnjaju da invazivne bubamare jedu jaja i larve američkih bubamara, u čemu se vidi oblik kanibalizma.

Zvaničnici SAD sve su više zabrinuti jer kako populacija azijskih bubamara raste, domaće vrste nestaju, primoravajući poljoprivrednike da koriste više pesticida koji mogu zagađivati lokalne vodene resurse.

Ako azijske bubamare počnu da se skupljaju u vašoj kući, entomolozi savjetuju da ne koristite insekticide, jer hemikalije mogu ostati u kući, a invazija neće biti rješena.

“Najbolji savjet koji mogu dati kada uđu unutra je da koristite metlu i lopaticu, ili još bolje, usisivač, i samo ih usisate i iznesete napolje”, rekao je entomolog Blek Lejton u videu na Facebook-u.

Kako razlikovati “zle bubamare” od običnih?

Azijske bubamare su često narandžaste umjesto crvene. Imaju manje tačkica nego tradicionalna crvena američka bubamara sa sedam tačkica. Na glavi imaju crno slovo M ili W.

Najveća razlika je u ponašanju prema ljudima. Obična američka bubamara, manja od azijske, koja se viđa u proljeće i ljeto, ne grize i može se puštati da puzi po ruci, ali ne napada niti ispušta odbrambene tečnosti.