Veliki praznik: Sutra se obilježava Ivanjdan, ovo nikako ne zaboravite da uradite

Srpska pravoslavna crkva (SPC) sutra proslavlja praznik Rođenje Svetog Jovana Preteče – Ivanjdan.

Jovan se naziva Krstiteljem jer je u rijeci Jordan krstio Gospoda Isusa Hrista, te Pretečom zato što je najavljivao dolazak Hristov i pozivao ljude na pokajanje. Ovaj svetitelj rođen je od starijih roditelja – oca, sveštenika Zaharija i majke Jelisavete, Bogorodičine rođake.

Kada je Jelisaveta ostala trudna, Zaharije je zanijemio. Kada se rodio Preteča, od njegovog oca Zaharija je zatraženo da na pločici napiše ime djeteta i kada je on napisao sinovljevo ime, istog časa je progovorio.

Kao mlad Jovan je otišao u pustinju gdje se hranio korijenjem i divljim medom. U propovijedima je kritikovao moralno posrnuće svojih savremenika, pozivajući ih da se pokaju i vrate životu po Božijim zakonima. On je krštavao ljude u rijeci Jordan, govoreći im da ih on krsti vodom, a da za njim “ide onaj koji će ih krstiti Duhom Svetim i ognjem”.

Jovana Preteču je pogubio judejski kralj Irod. U kalendaru SPC Svetom Jovanu se čini pomen tri puta godišnje, i to, osim Ivanjdana, još i 20. januara – Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan, te 11. septembra – Usjekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja.

Običaji

Na dan ovog velikog sveca praktikuju se i različiti običaji. Jedan od njih je i pletenje vjenčića od poljskog bilja i cvijeća, kojim se kite kapije. Vjenčići se čuvaju do narednog Ivanjdana, a bilje se koristi i u ishrani zbog blagotvornog uticaja.

Vijencima od ivanjskog cvijeća pokazuje se da je priroda u razvoju došla do svoje najviše tačke – sredine ljeta i da se time “ovjenčala”. U predvečerje toga dana, u mnogim slovenskim krajevima palile su se po brdima ivanjske vatre oko kojih se igralo i pjevalo.

U Timočkoj krajini, čim svane Ivanjdan, ljudi odlaze na livadu i zarivaju glavu u rosnu travu da bi obezbijedili dobro zdravlje tokom cele godine. Ali možda i “najpoštovaniji” dio običaja upražnjavale su djevojke, a možda to i danas čine.

Kako to zapisuje Dragomir Antonić u knjizi “Običajnik kod Srba”, na Ivanjdan djevojke od poljskih trava ispletu vjenčiće, propuste ih kroz njedra bujna, pa kroz njih “progleđuju” seoske momke. Vele da momak mora “poludjeti” za onom koja kroz taj vijenac bude progledala.

Djevojke gataju i da li će se te godine udati i ko im je suđenik. Ponegdje na taj dan udavače stave u lonac malo zemlje i posiju nekoliko zrna pšenice, pa na Petrovdan gledaju kako je klijalo. Ako su klice pšenične savijene kao prsten djevojke se nadaju prstenovanju.

Postoji i vjerovanje da se na taj dan može vidjeti lik budućeg bračnog partnera – suđenika. Naime u posljednji zalogaj doručka treba huknuti i sačuvati ga do večeri, a onda zajedno sa ogledalcem i malo ivera staviti pod jastuk da bi se u snu pojavio lik.

Ostavite komentar: