Ušli su na nasukani jedrenjak, a onda je uslijedio šok: Doručak je bio postavljen, samo je posada nestala! I nikada ih nisu pronašli!

Nestanak posade broda Zebrina i dalje ostaje jedna od najneobičnijih i neobjašnjenih mornaričkih katastrofa 20. vijeka.

Postoji veliki broj teorija, a neke su toliko nevjerovatne da bi mogle biti i istinite.

Bio je to jedrenjak od 189 tona sa tri jarbola koji je porinut 1873. godine. Izgrađen je te iste godine u Vitstablu, Engleska s prvobitnom namjenom da se sa njim trguje na rijeci La Plat u Južnoj Americi, na granici Argentine i Urugvaja. Prema nekim pričama i teorijama prvenstvena namjena ovog broda je bila prevoz jeftinog svježeg mesa, što se pokazalo kao jako zahtijevan zadatak.

Naime, brod je bio jako spor, i nije imao zamrzivače, pa su morali u luku stići prije nego što bi se led otopio. Dugotrajna putovanja sa svježim mesom tako nisu dolazila u obzir. Kako bi smanjili svoje gubitke vlasnici su brod počeli da koriste na kraćim rutama.

Decenijama je plovio morima bez ikakvog incidenta, sve do septembra 1917. godine kada je isplovio iz Falmuta pod kapetanom Martinom. Prevozili su ugalj iz Engleske prema Seint Brieku u Francuskoj, piše Listverse. Samo dva dana nakon što su krenuli na to putovanje brod je primijećen kako pluta u blizini luke Šerburg u Francuskoj. Ubrzo se nasukao na obalu, pa su prilikom pregleda otkrili da je u savršenom stanju, ništa nije oštećeno, a i sav teret je bio na brodu, netaknut.

Sto je taman bio pripremljen za doručak. Ali nije bilo posade, a u kapetanovom dnevniku posljednji zapis bio je malo nakon što su napustili Falmut.

Inače je na ovim brodovima bilo šest članova posade, a po nekim teorijama na ovom je brodu tog puta bilo njih 23, pa se nagađa da im je možda bila namjera da namame vojni brod ili podmornicu dovoljno blizu kako bi ih mogli napasti.

Nakon prvobitne istrage zaključili su da je brod najvjerovatnije napala njemačka podmornica, popularno nazvana U-Bot. U to je vrijeme Prvog svjetskog rata njihova uobičajna praksa bila je napad na protivnički brod, zarobljavanje posade ili prisiljavanje da se ukrcaju na čamce za spasavanje kako bi se spriječile žrtve prije nego što potope brod. Sve je ostalo na pretpostavkama o tome šta se posadi moglo dogoditi, obzirom da se do danas ne zna gdje su završili, naprosto su nestali sa lica zemlje i više ih nikad niko nije vidio.

Njihova imena se čak nisu pojavila u nekom njemačkom zatvoru ili na nekoj listi ratnih zarobljenika, što je inače bila takođe uobičajna praksa u slučaju takvih potapanja.

Nijemci su naime voljeli da zapisuju šta su napravili kako bi imali dokaze za svoje ratne uspjehe, a zapljena kapetanovog dnevnika bila je jedan od načina na koji su dokazivali svoj ratni plijen. Činjenica da je kapetanov dnevnik ostao na Zebrini samo je dodatno zakomplikovala tu teoriju.

Jedna od teorija je i da su Nijemci odveli članove posade na svoju podmornicu, koju je zatim napao engleski brod, i u morske dubine odveo i posadu podmornice ali i posadu Zebrine. Ova teorija nije nikada službeno potvrđena. S obzirom na ratno stanje i da je rat u trenutku nesvakidašnjih događanja na Zebrini bio na svom vrhuncu, saveznički zapovjednici nisu imali vremena da detaljno istraže ovu misterju. Poslijeratna istraga isto nije donijela nikakve potvrde nijedne od teorija koje su kružile o nestanku posade o kojoj se ni danas ništa ne zna, a brod je kroz godine u potpunosti uništen.

 

Izvor:(Novosti.rs)



Ostavite komentar: