U ovom gradu svi stanovnici žive u istoj zgradi od 196 stanova: Na posao i u školu idu liftom VIDEO

23.07.2026. | 11:16 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Stanovnici grada Vitijera na posao i u prodavnicu idu liftom, a postoji priča i da neki od njih godinama nisu izašli iz zgrade u kojoj žive.

Nekad je jedini put do malenog grada Vitijera na jugozapadu Aljaske bio brodom ili vozom kada su vremenski uslovi dozvoljavali. Ali, kada je željeznički tunel iz Drugog svjetskog rata rekonstruisan, stanovnici i posjetioci su do tog neobičnog mjesta na sjeveru mogli da stignu i automobilom.

Posjetiocima klaustrofobična, stanovnicima oslobađajuća vožnja tunelom svakako je olakšala život u Vitijeru. Oni koji žele da putuju tuda moraju dobro da isplaniraju vrijeme jer se smjer prolaska naizmjenično mijenja svakih sat vremena, a ko poželi da se vrati u grad nakon 22:30, neće imati sreće. Ljudi koji spavaju u automobilima nedaleko od tunela jer su propustili posljednji prolaz su uobičajen prizor, piše Pun kufer.

Kada je izbila pandemija, stanovnici su se našli u još većoj izolaciji jer su u grad smjeli da uđu samo oni, njihovi najbliži i zaposleni u kompanijama koje tamo posluju. Taj neobični grad od ostatka svijeta odvajaju i nemilosrdne padavine. Godišnji prosjek snijega je pozamašnih 6,7 metara. Ali, kada napada snijeg, stanari ne moraju da napuštaju zgradu u kojoj žive. Zbog svega toga ne čudi što mnogi stanovnici imaju i majice s natpisom “zarobljenik Vitijera”.

U betonskoj zgradi iz doba hladnog rata smješteni su stanovi, bolnica, gradska uprava i škola. Begich Towers Incorporated s 14 spratova i 196 stanova, u ovim krajevima poznat jednostavno kao BTI, u snježnom kraju Vitijera čini se poput fatamorgane. Izgrađen da preživi granatiranje, BTI svake godine podnese šest mjeseci kiše, nakon čega slijedi šest mjeseci snijega i vjetra koji divlja brzinom od 130 kilometara na sat.

Liftom na posao i u školu

Iznutra BTI djeluje poput bilo kojeg masivnog stambenog kompleksa u velikom gradu. Ali ako izađete napolje da se prošetate, nećete naći puno mjesta na koja možete otići.

Putovanje na posao u vrijeme špica u Vitijeru znači zaustavljanje liftom na svakom spratu. Ali čak i kada je hladno, zaposleni mogu na posao u sandalama. Prije dolaska na radno mjesto roditelji se spuste u podrum kako bi kroz prolaz nalik bunkeru odveli djecu u školu. U kompleksu ćete naći i prodavnice, restorane, poštu, knjižaru, pa čak i crkvu.

Priča se da neki ljudi nedjeljama, mjesecima, a možda čak i godinama nisu kročili izvan BTI-ja.

“Grad s jednim krovom”

Stanovnici zgrade, odnosno grada su poput jedne velike, jednako disfunkcionalne porodice u kojoj svi znaju gotovo sve o svima.

Neki su ljudi došli u taj izolovani kraj kako bi počeli ispočetka i zaradili. Ako nisu htjeli da ih neko nađe, u BTI-ju su se lako mogli sakriti od ostatka svijeta.

“Bila sam prestravljena kad sam prvi put izašla iz tunela. Grad mi je izgledao kao iz horora”, rekla je Brenda Tolman za CNN o Vitijeru, koji se naziva i “grad s jednim krovom”, u kojem živi oko 200 ljudi.

Koliko god to spolja može biti neobično, stanovnici Vitijera pomirili su se s time da priroda oblikuje njihov život. A za sreću u tom neobičnom gradu itekako je bitno da stanovnici budu dobri sami sa sobom jer im inače život može postati vrlo neprijatan. U videu pogledajte kako to izgleda.