
Tvrde da im je sadašnje nametnuto: Grad u Evropi treći put pokušava da promijeni ime
13.05.2025. | 10:35Poznat i kao Muro de Alkoi ili samo Muro, ovaj španski biser pokrenuo je javnu raspravu gdje će se raspravljati o tome treba li da im se vrati izvorno ime. Ovo je treći pokušaj.
Putovanje po Španiji često vodi do skrivenih dragulja – slikovitih gradića u unutrašnjosti zemlje, bogatih istorijom, kulturom i autentičnim ukusima. Jedno od takvih mjesta je Muro de Alkoi, smješten u provinciji Alikante, u podnožju planinskog vijenca Sijera de Mariola.
Ovaj gradić nudi savršen spoj prirodnih ljepota, kulturnog nasljeđa i tradicionalne kuhinje. Idealan je za ljubitelje pešačenja, kao i za one koji žele da istraže obližnja arheološka nalazišta, poput pećine Beneito. Ulica po ulica, Muro de Alkoi svjedoči o bogatoj prošlosti – kroz svoju arhitekturu, stare gradske zidine i običaje koji se prenose generacijama.
Ali, iako njegovo nasljeđe traje vijekovima, ime gradića poslednjih godina izaziva nezadovoljstvo među stanovnicima. Naime, lokalna zajednica želi da izbriše dodatak “de Alkoi” i vrati se jednostavnom i izvornom nazivu – Muro. Taj dodatak unijet je kraljevskim dekretom još 1916. godine, najverovatnije kako bi se gradić razlikovao od istoimenog mjesta na Majorci.
Stanovnici nikada nisu u potpunosti prihvatili ovu izmjenu, a sada pokreću javnu raspravu kako bi se zvanično vratili na staro ime. Sergi Silvestre, opštinski savetnik za kulturno nasljeđe, kaže da je cilj “da se otvori miran i uključiv dijalog o imenu koje ljudi i dalje svakodnevno koriste, dok nam se formalno i dalje nameće oblik koji ne osjećamo kao svoj”.
Organizovaniji i odlučniji
Ovo je treći pokušaj da se izvrši promjena, pošto su prethodne dvije inicijative propale. Ipak, ovog puta se čini da postoji veća odlučnost i organizovanost.
Pored ovog savremenog pitanja identiteta, Muro je mjesto koje čuva brojne spomenike prošlosti. Na centralnom trgu nalazi se veličanstvena renesansna zgrada Casa Palacio, a odmah pored nje i neobični El Fumeral – nekadašnji dimnjak fabrike maslinovog ulja. Oko grada se prostiru stogodišnja stabla maslina, po kojima je ovaj kraj nadaleko poznat.
Jedan od posebnih lokalnih običaja jesu i keramičke pločice sa likovima svetaca i simbolima starih zanata, koje još uvijek krase gradske zidine. Ta tradicija započeta je u 18. vijeku i potrajala je do 20. vijeka, ostavljajući upečatljiv trag na urbanoj slici Mura.
Kao i svako mjesto sa karakterom, Muro ima i svoju autentičnu kuhinju. Među lokalnim specijalitetima izdvajaju se arroz al horno (pečeni pirinač iz rerne), bajoques farcides (punjene paprike), kao i Renyos de Masero – paradajz punjen lokalnim nadjevom.
Bilo da se posjeti zbog istorije, prirode, ukusa ili aktuelnih priča, Muro – sa ili bez “de Alkoi” – ostaje mjesto koje ima šta da ispriča.