Slijedila svoje snove pa se prerušila u muškarca: Sudbina žene koja je prva oplovila svijet

18.08.2023. | 15:14

Slijedila je svoj san i zbog toga se ukrcala na brod francuske mornarice – u vrijeme kada to nije bilo dozvoljeno ženama – prerušena u muškarca. Predstavljala se kao pomoćnik francuskog prirodnjaka Filberta Komersona.

Žana Bare je rođena 27. jula 1740. godine u Burgundiji. Djetinjstvo je provela među biljkama koje je još od malih nogu naučila da razlikuje. Iako nikada nije stekla formalno obrazovanje, imala je veliko znanje iz botanike. Između 1760. i 1764. godine, zaposlila se kao domaćica u kući prirodnjaka Filberta Komersona. Ubrzo njegova supruga umire, a Žana postaje ljubavnica i saradnica. Sa njim je dobila i sina koji je dat na usvajanje.

Kada je Komerson postao zvanični botaničar na francuskom dvoru, Žana je otišla sa njim u Pariz i nastavila da radi kao njegova domaćica i lična medicinska sestra. Godine 1765, francuska vlada, plašeći se da će je nadmašiti njeni veliki rivali, Velika Britanija i Španija, naložila je od admirala i istraživača Luja Antoana de Bugenvila da otkrije nove teritorije u ime Krune. Bugenvil se odmah sjetio Komersona i zamolio ga da mu bude pratnja na putu. On zauzvrat je rekao da neće prihvatiti njegov predlog sve dok ne pristane da sa njim krene i njegov pomoćnik. Pošto je bilo nezamislivo da se žena upusti u ovakvu ekspediciju, Komerson i Žana su osmislili plan: Žana se prerušila u muškarca i promijenila ime u Žan.

Pojavljuju se glasine

Bugenvilova ekspedicija se sastojala od dva broda: Buduz i Etoal, koji su isplovili iz Nanta 1766. godine. Jedna od prvih stanica bila je u Montevideu (današnji Urugvaj), gde su mučnina i čir na nozi onemogućili Komersona da obavlja svoj posao. Ali tu je bila Žana, praktično sve poslove obavljala je sama dok se botaničar odmarao u kabini koju mu je pozajmio kapetan Etoala.

U Brazilu, Žana je napravila otkriće koje ju je fasciniralo: spektakularnu biljku koju je nazvala bugenvilija po vođi ekspedicije. Na kraju, ispostaviće se da je mlada žena sama uspela da sakupi između 3.000 i 6.000 novih biljaka. Komerson je, kao botaničar ekspedicije, zadržao pravo da 70 njih nazove po njemu, iako je dozvolio Žani da jednoj da ime po sebi.

Uprkos činjenici da je ekspedicija potpuno uspela, putovanje je bilo sve samo ne glatko. Žana je, kao i sva posada, morala da se suoči sa strašnim olujama prilikom prelaska Magelanovog moreuza, kao i sa velikim brojem problema, što je u njenom slučaju značilo kako mora dodatno da bude pažljiva u svakom trenutku, kako bi sprečila da je razotkriju. Ali u tako malom okruženju, to je bilo gotovo nemoguće i mnogi mornari su počeli da upiru prstom u Žanu. Jedan od članova ekspedicije je kasnije u svojim memoarima napisao da je ona tada svojim saputnicima rekla kako su je zapravo kastrirali otomanski pirati, u šta su oni očigledno poverovali.

Žena na brodu! Žena na brodu!

Iako se ne zna kako se to na kraju dogodilo, Žanin identitet je otkriven po dolasku na Tahiti. Neki kažu da su je sami starosjedioci ostrva izdali posadi kada su otkrili njen status, a drugi, da je posada prozrela njene laži. Na kraju Žana je navodno skinuta gola i po nekim verzijama priče silovana, dok je u nju bilo upereno oružje. Bugenvil, koji nije žele da rizikuje povratak u Francusku sa ženom na brodu, donio je kontroverznu odluku: ostavio je nju i Komersona na Mauricijusu.

Tokom boravka na Mauricijusu, na poziv guvernera ostrva Pjera Poava, par je nekoliko puta otputovao na Madagaskar, koji je Komerson opisao kao “obećanu zemlju za prirodnjake”. Žana je nastavila da služi kao njegova kućna pomoćnica i medicinska sestra do njegove smrti u martu 1773. godine.

Malo se zna o životu Žane Bare nakon toga. Neki od njenih biografa sugerišu da je možda radila u kafani na ostrvu, gdje je upoznala francuskog pomorskog podoficira po imenu Žan Duberna, za koga se udala 17. maja 1774. godine. Nakon toga, njih dvoje su putovali širom svijeta i vratili se u Francusku – gdje je otkrila da Komerson imenovao svojom nasljednicom i ostavio joj značajno nasljedstvo koje ju je učinilo bogatom ženom.

Deceniju kasnije, Žana je takođe dobila doživotnu penziju od francuske vlade i priznanje za učešće u prvoj francuskoj ekspediciji koja je oplovila svijet. Umrla je u San-Antoanu u Francuskoj, 5. avgusta 1807. godine, u 67. godini, prenosi Nacionalna Geografija.