Pola vijeka od slijetanja na Mjesec – od ideje i govora pred Kongresom SAD do govora u slučaju katastrofe

Na današnji dan prije tačno 50 godina završena je misija „Apolo 11“ kada je čovjek prvi put kročio na Mjesec. Ideja je potekla od predsjednika SAD Džona Kenedija koji je o tome govorio pred Kongresom.

Misija je okončana uspješno, ali da je postojala bojazan da može da se dogodi katastrofa. U prilog tome govori i pripremljen govor ukoliko sve pođe po zlu.

Ideja o osmišljavanju svemirske letjelice sa ljudskom posadom koja bi sletjela na Mjesec potekla je od američkog predsjednika Džona Kenedija.

U svom obraćanju američkom Kongresu, 25. maja 1961. godine, Kenedi je rekao da vjeruje da američka nacija treba da se obaveže da do kraja decenije, to jest do kraja šezdesetih, dovede čovjeka na Mjesec i bezbjednoga ga vrati na Zemlju.

Vjerujem da se ova nacija samoj sebi treba obavezati da postigne cilj kojim bi prije kraja ove decenije dovela čovjeka na Mjesec i vratila ga bezbjedno na Zemlju.

„Nijedan projekat u svemiru u ovom razdoblju neće biti tako impresivan za čovječanstvo i važniji u dugoročnom istraživanju i nijedan neće biti tako težak i skup za ostvarenje. Ovo je vrijeme da Amerika preuzme vodeću ulogu u svemirskim istraživanjima što bi moglo voditi ka glavnoj ulozi na zemlji. Vjerujem da imamo sve potrebne resurse i talente za ovu misiju“, istakao je tadašnji predsjednik SAD.

Misija „Apolo 11“ okončana je uspješno. Poslije tri sata hoda po Mjesecu astronauti su se vratili na Zemlju.

Ipak, američki predsjednik Ričard Nikson, koji je u vrijeme istorijskog puta na Mjesec bio na čelu SAD, imao je spremljen govor pod nazivom U slučaju katastrofe na Mjesecu.

Govor je bio namijenjen potencijalnim udovicama astronauta kao i čitavoj američkoj naciji.

„Sudbina je odredila da ljudi koji su otišli na Mjesec da ga istražuju u miru i ostanu tamo da mirno počivaju. Ti hrabri ljudi, Nil Armstrong i Edvin Oldrin, znali su da nema nade za njihov povratak. Ali takođe su znali da u njihovoj žrtvi postoji nada za čovječanstvo. Ova dva čovjeka položila su svoje živote najplemenitijem cilju čovječanstva – potrazi za istinom i razumijevanjem. Za njima tuguju njihova porodica i prijatelji, za njima će tugovati njihova nacija i ljudi iz čitavog svijeta. Za njima tuguje i majka Zemlja koja se usudila svoja dva sina pošalje u nepoznato“, rekao bi Nikson da je prije pola vijeka sve pošlo po zlu.

Pismo se danas čuva u Predsjedničkoj biblioteci i Muzeju „Ričard Nikson“.

 

Izvor.(RTS)



 

Ostavite komentar: