Počelo je kao tjeranje inata Srba poslije Prvog svjetskog rata, a po vjerovanju morate uraditi nešto

13.01.2022. | 22:03

Večeras se dočekuje Nova godina po julijanskom kalendaru, ili što bi se kod nas reklo srpska ili pravoslavna Nova godina.

Iako mnogima služi samo kao još jedan povod za praznovanje i proslave, ona ipak ima dalekosežniju istoriju i dublje značenje od pukog “obilježavanja”.

Srpska Nova godina, kako je najčešće zovemo i svojatamo, masovnije je počela da se proslavlja nakon Prvog svjetskog rata i to kao svojevrstan bunt svim nepravoslavnim sustanarima u nekadašnoj Kraljevini SHS. Naime, 1919. godine su se u Hrvatskoj bogati trgovci pobunili da pravoslavni praznici ometaju njihov rad, te tražili da se svi praznici ustale istog dana i po mogućstvu vikendom kako posao ne bi trpio. A nema većih inadžija od Srba kada im se dotakne nešto sveto, pa je na listu svetkovina koje će se poštovati dodata još jedna Nova godina – naša srpska, pravoslavna.

Kada je komunistička klima preovladala nad starom Jugoslavijom, postojali su pokušaji tadašnjih vlasti da uguše ovaj praznik i zatru korenje pravoslavlja, želeći da ljudi budu prevashodno Jugosloveni, ali su samo izazvali kontraefekat. Iako su proslave bile zabranjene, ljudima radno vreme produženo, a kafanama skraćeno do 10 uveče tog dana, proslave su nastavljale da se odvijaju u kućama ljudi.

Tako je ostalo i do današnjih dana, s tim da je smisao dobio potpuno drugačije obrise jer je srpska Nova godina postala samo još jedan povod za slavlje, a sve po inerciji u prvoj polovini mjeseca punog praznika.

Proslava srpske Nove godine bila je nekada zastupljenija u gradskim sredinama jer se na selima veći akcenat stavljao na proslavu Božića. Tek u poslednjim godinama 20. vijeka ona se proslavlja masovnije. Od tada se organizuju dočeci po gradskim trgovima, klubovima i restoranima.

Prvu proslavu nove godine organizovala je “Kasina”, a već sljedećih godina mogla se slaviti u velikom broju kafana, bioskopa, restorana, hotela…

Iako nije zvanična Nova godina, rado se praznuje u balkanskim zemljama poput Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije, pravoslavnim dijelovima Hrvatske, ali i u istočnim zemljama Rusiji, Belorusiji, Ukrajini, Jermeniji, Moldaviji i Gruziji. Zanimljivo je da tradicija proslave Nove godine po Julijanskom kalendaru postoji i u nekim njemačkim kantonima u Švajcarskoj, u nekim dijelovima Škotske, pa čak i među pravoslavnim zajednicama u Japanu.

Običaji koji se poštuju na ovaj praznik

Pravoslavna Nova godina naziva se još i Mali Božić, a poklapa se i sa crkvenim praznicama Obrezanje Gospoda Isusa Hrista i krsnom slavom Sveti Vasilije Veliki.

Tog dana jede se glava božićne pečenice, a to je najčešće glava jagnjeta ili praseta, a domaćice mese novogodišnju česnicu “Vasilicu”. Crkva ispraća staru i dočekuje novu godinu neuobičajenim slavljima, na duhovni način, molitvama i bogosluženjima, ali i blagosilja sve pristojne proslave, podsjećajući da se u brojnim crkvenim domovima obilležava ovaj značajan praznik.

Toga dana u nekim krajevima Srbije spaljuju se ostaci badnjaka, a pored vasilica mese se i krofne u koje se, kao i za Božić, stavlja novčić.

Takođe, vjeruje se da, pored bogate trpeze, na ovaj dan u kuću treba unijeti neku novu stvar, kupljenu tog dana, kako bi kuća i ukućani tokom cijele godine imali napretka.