Japan namjerava da radioaktivnu vodu iz „Fukušime“ baca u Pacifik

Jedanaestog marta 2011. godine Japan je pogodio najsnažniji zemljotres u istoriji te zemlje, koji je bio snage devet stepeni Rihtera i pokrenuo cunami talase visine 40 metara. Prirodna katastrofa izazvala je topljenja tri reaktorska jezgra i nekoliko eksplozija u elektrani „Fukušima daiči“.

Osam godina kasnije, u „Fukušimi“ se nalazi milion tona kontaminirane vode. Voda dolazi iz dva glavna izvora. Prvo, cunami je izvazvao pregrejavanje reaktorskih jezgara i njihovo topljenje, a radnici su morali da ubrizgaju vodu u jezgra da ih ohlade. Osim toga, podzemna voda se poslije nesreće izlila ispod reaktora i pomiješala sa radioaktivnim materijalom.

Da bi uskladištili vodu, postrojenje trenutno ima oko 1.000 zapečaćenih rezervoara, ali voda se polako nakuplja. Poslije ljeta 2022. godine neće biti dovoljno mjesta za skladištenje.

Japanski ministar za zaštitu životne sredine, Jošiaki Harada, rekao je da će od 2022. godine jedina mogućnost biti da se radioaktivna voda izliva i razblažava u moru. Vlada, međutim, i dalje čeka mišljenje strunog panela prije nego što donese odluku.

Sa druge stran,e grupe za zaštitu životne sredine, poput „Grinpisa“, navode da je jedina ekološki prihvatljiva mogućnost da se nastavi skladištenje zagađene vode i njeno filtriranje.

Taj proces, međutim, veoma je skup.

Međunarodna agencija za atomsku energiju u istoriji je samo dvije dvije nuklearne katastrofe su obilježila kao „nivo 7“ – „Fukušimu“ i „Černobilj“.

Veći dio radijacije tokom katastrofe u „Fukušimi“ završio je u Tihom okeanu, ali je katastrofa dovela do evakuacije 200.000 ljudi, od kojih 43.000 još ne može da se vrati.

Japanski Centar ekonomske istraživanje procijenio je da bi čišćenje moglo da košta i do 660 milijardi dolara.

Ubrzo nakon cunamija, radnici u „Fukušimi“ napravili su rezervoare za skladištenje zagađene vode, koja je hladila reaktorska jezgra. Ali je u međuvremenu kroz pukotine probila i podzemna voda, što je značilo da mnogo više vode zagađeno nego što je bila prvobitna procjena.

Da bi pročistili vodu, stručnjaci su koristili zeolit – vulkanski mineral koji se vezuje za radioaktivni izotop cezijum. Kasnije, 2013. godine, filtrirali su vodu za stroncijum, ali su imali problem sa tritijumom, jer se veoma lako vezuje za vodu.

Tri godine kasnije, japansko ministarstvo zaključilo je da nema raspoloživih metoda za odstranjivanje tritijuma.

„Grinpis“ je kasnije, međutim, saopštio da je japanska vlada odustala zbog cijene od jednog metoda, po kojem bi kompanija „Kurion“ postavila postrojenje koje košta milijardu dolara, i kojoj bi bilo potrebno nekoliko stotina miliona dolara svake godine rada.

 

Izvor:(RTS)



Ostavite komentar: