Fascinantni grad ukopan je duboko ispod površine zemlje i ima 18 spratova VIDEO

28.08.2022. | 22:37

Derinkuju je gradu pod kojim se nalazi čitav jedan skriveni svijet, zapanjujući poduhvat drevnih inženjera – podzemni grad istog imena u kome je moglo živjeti i do 20 hiljada stanovnika.

Danas je za posjetu otvorena samo polovina ovoga kompleksa iz jednostavnog razloga – neki prolazi među podzemnim prostorijama tako su uski, da se kroz njih može proći jedino puzeći. Zato je grad pod zemljom bio praktično neosvojiv.

Grad je ukopan 85 metara ispod površine zemlje i ima 18 spratova. Naravno, dugo se širio i dodavane su mu nove prostorije, a ovaj kompleks spominje u četvrtom vijeku prije nove ere Ksenofont, Sokratov učenik, grčki književnik, vojnik i filozof.

Prema stavu Odjeljenja za kulturu Turske, ovaj grad su izgradili Frigijci, indoevropski narod iz vremena antike, između 8. i 7. vijeka prije nove ere, a vjeruje se da je proširen u doba Vizantijskog carstva.
Kako je i zašto nastao? Pretpostavlja se da su prve pećine služile kao skladišta i po potrebi skloništa pred raznim osvajačima kojih ovom prostoru nije nedostajalo.

Derinkuju čije ime znači „duboki bunar“ bio je u funkciji neprekidno, vijekovima.

Neko vrijeme bio je zaboravljen, a nanovo je „otkriven“ šezdesetih godina prošlog stoljeća i pretvoren u turističku atrakciju. Priča kaže da su Derinkuju ponovno otkrile kokoške jednog mještanina koje su zalazile u mračne prolaze i gubile se; tada, šezdesetih, počela su ozbiljna arheološka iskapanja i istraživanja ove jedinstvene istorijske cjeline.

Otkrilo se da se povezane pećinske prostorije protežu stotinama kilometara, i da je Derinkuju doduše najveći, odnosno najdublji grad, ali da u čitavoj pokrajini pod zemljom postoji više od 200 manjih gradova koji su vjerovatno povezani tunelima i stvaraju veliku podzemnu mrežu katakombi u kojima se moglo smjestiti i 100 hiljada ljudi.
Kroz grad teče svježa pitka voda – ponornica, jer su se stanovnici bojali otrovanih izvora – a otkriven je i složen ventilacijski sistem.

Same prostorije bile su osmišljene kao privatni stanovi, zajednički prostori, oružarnice, groblja, škole, štale, skladišta i svetišta.

Takođe, otkriveni su i otvori za hitnu evakuaciju, odnosno, bijeg na površinu. Pronađeni su čak i ostaci vinarije.

Grad je imao, dakle, i mnogo prednosti i udobnosti. Jedna od njih je i zaštita od velikih zima i vrućina, ali, budući da čovjek nije krtica, život pod zemljom neminovno je stvarao i osećaj zatočeništva, prenosi Slobodna Dalmacija.

Za osvjetljenje su služile baklje, uljanice i lojanice, živjelo se u polutami, bez sunca, a neki dijelovi grada, posebno oni u blizini podzemnih voda, vlažni su. Međutim, u podzemnom se gradu mogao sačuvati život – i imovina, pa su za vrijeme velikih opsada i ratova ljudi tu stanovali mjesecima, a katkad i godinama bez izlaska na površinu.

Danas turisti opsjedaju ovaj lokalitet koji je 1985. uvršten na Uneskov popis svjetske kulturne baštine.

Ne preporučuje se jedino klaustrofobičnima.

Uz to, interesantno je da sve podzemne tajne u ovom dijelu pokrajine Anatolije još nisu iskopane.
Otkrivaju se i novi gradovi, a prije osam godina naišlo se na jedan koji bi mogao biti veći od svih do sada poznatih. Istraživanja još traju.