Dugovječnost je u genima predaka: Evolucija tokom ledenog doba oblikovala DNK za duži život

24.12.2025. | 16:39

Drevni lovci-sakupljači modernim ljudima su prenijeli znanja o korišćenju vatre za pripremu hrane, kao i rane tehnologije preživljavanja, uključujući i razvoj oruđa. Međutim, moguće je da je od njih potiče i gen dugovječnosti.

Italijanski stogodišnjaci imaju veći procenat genetskog materijala zapadnih lovaca-sakupljača (WHG) u odnosu na opštu populaciju, otkrili su istraživači u studiji objavljenoj u žurnalu GeroScience.

Već dugo se zna da se dugovječnost može objasniti dobrim genima, kao i drugim faktorima poput naše životne sredine i svakodnevnih navika. Neke studije su pronašle pojedinačne gene povezane sa dužim životom, dok druge sugerišu da je možda najznačajnija uloga DNK predaka.

Italija je zemlja sa jednim od najvećih procenata stogodišnjaka na svijetu. Da bi shvatili zašto je to slučaj, istraživači su analizirali genome 333 stogodišnjaka i 690 zdravih odraslih osoba iz kontrolne grupe, starosti oko 50 godina. Uporedili su DNK ovih pojedinaca sa 103 drevna genoma četiri grupe koje čine savremeni italijanski genski fond.

Te grupe su:

zapadni lovci-sakupljači,

neolitski zemljoradnici iz Anadolije,

nomadi iz bronzanog doba idrevni narodi iz oblasti Irana i Kavkaza.

Rezultati su pokazali da su oni koji su doživjeli stotu godinu imali tendenciju da posjeduju više DNK zapadnih lovaca-sakupljača od prosječne osobe. Ova studija po prvi put pokazuje da klaster Vilabruna/loza zapadnih lovaca-sakupljača doprinosi dugovječnosti u italijanskoj populaciji – napisao je istraživački tim.

Iako su svi učesnici studije nosili mješavinu DNK sve četiri drevne grupe, samo je genetski materijal zapadnih lovaca-sakupljača bio povezan sa dugovječnošću.

Zapravo, za svaki mali porast udjela DNK lovaca-sakupljača, šanse osobe da postane stogodišnjak rasle su za 38%. Ovo je bilo još izraženije kod žena, koje su imale više nego dvostruko veće šanse da dožive stotu ako su imale veći udio ove drevne DNK.

– Pretpostavljamo da su varijante uključene u ovu osobinu, dugovječnost, mogle biti uvedene u italijanski genski fond u veoma davnim vremenima – naveli su istraživači.

Tim ima teoriju o tome kako ovi geni mogu pomoći ljudima da dožive duboku starost. Oni sugerišu da su ove varijante odabrane tokom posljednjeg ledenog doba, kada su naši preci morali da prežive ekstremno surove uslove sa ograničenim izvorima hrane. Naučnici vjeruju da su ovi geni pomogli u poboljšanju metabolizma radi efikasnije obrade hrane i jačanju imunološkog sistema kako bi se tijelo zaštitilo od stresova povezanih sa starenjem, piše Phys.org.