Da li je nedjelja s pravom pobjegla od nas

05.06.2022. | 08:12

Ako naziv nedjelja podstiče od riječi „ne delati“, a svi se tog dana ponašaju kao da je u pitanju bilo koji dan i ne prestaju sa svojim djelatnostima, onda nedjelja nije nedjelja i s pravom je pobjegla, tvrdi pisac David Albahari.

Lijepa je nekad bila nedjelja. Ujutru se duže spavalo, kasnije se doručkovalo i svako je smio da odugovlači koliko god želi.

Nedjeljom se išlo na fudbalske utakmice, zatim u šetnje pored rijeke, a onda, pred kraj dana, naručivale su se palačinke sa čokoladom i orasima.

veče se šunjalo preko neba, ali niko na to nije obraćao pažnju jer smo znali da je nedjelja dan drugačiji od svih dana i da se, u stvari, nikada ne završava.

Ali onda se nešto desilo i nedjelja je nestala.

Ma šta mi radili, ma koliko pokušavali, ne uspijevamo da je nađemo. Sakrila se negdje, uvrijeđena i zastrašena od mogućnosti da je neko natjera da promjeni ime.

Naime, ako naziv nedjelja podstiče od riječi „ne djelati“, a svi se tog dana ponašaju kao da je u pitanju bilo koji dan i ne prestaju sa svojim djelatnostima, onda nedjelja nije nedjelja i s pravom je pobjegla.

Otišla je negdje gdje se još uvijek poštuje jednostavan nauk: Šest dana radi, a sedmog se odmaraj, čitaj knjige, piši pjesme, otiđi u prirodu, budi nešto drugo, nešto različito od onoga što si ostalih šest dana.

Budi drugačiji tog dana da bi ostalih dana bio uvijek isti. Uspori ritam. Nađi neku sporu pjesmu i slušaj je cijelog dana. Uživaj u sporosti. Kaži: ‘Spor sam, priznajem, ali kada bih bio brži, ne bih znao da postojim’.

Da, krajnje je vrijeme da vratimo nedjelju.

Ako to uskoro ne učinimo, nikada je više nećemo vidjeti. A život bez nedjelje, odnosno, život bez dana odmora nije više život, već sumorni ringišpil koji se zaustavlja samo jednom – onda kada je kasno za sve.