Radoš Bajić: Ruska mafija je htela da me pošalje u večna lovišta!

Glumac i reditelj Radoš Bajić naredne godine obradovaće nas novim filmom i serijom “Heroji Halijarda”. Međutim, do kraja godine biće objavljena u izdanju “Službenog glasnika” njegova autobiografija.

U njoj će, između ostalog, Radoš ispričati šta mu se dešavalo u periodu od 1996. do 2006. godine, koji on naziva “decenijom pakla”, za koju kaže da mu je najgori period u životu.

– Kao naočit, omiljen u narodu i veoma popularan glumac, zapao sam za oko političkim mešetarima. Bilo je to vrijeme strašnih podjela i raslojavanja srpskog društva, kojim je dominirala vladavina bračnog dubla Milošević-Marković. Politika me nikada nije interesovala, ali su se političari oduvijek interesovali za moje zdravlje i imali potrebu “da me vrbuju” i vide u svojoj blizini. Moguće da takve ponude dobijaju i druge moje kolege jer vidim da mnogi ne odolijevaju magičnoj slasti vlasti, ali ja sam, bez obzira na veoma primamljive ponude, ostao svoj i dosljedan sebi…

“Umjesto da glumim, tih dramatičnih deset godina gajio sam višnje, podizao zasade loznih kalemova, prodavao sjemenski kukuruz, bavio se poljoprivredom i i preživljavao od trgovine i uvoza vještačkih đubriva. Poslije 20 godina permanentno uzlazne karijere, 1996-206, pojavio sam se u samo dva filma, i to za dvije nezapažene epizodne uloge”, prenosi “Kurir”.

“U mom spoljnotrgovinskom biznisu nekoliko godina sam radio solidno, nekada vrlo dobro, a nekad čak izuzetno uspješno, da sam zasmetao krupnim igračima koji su u to vrijeme kontrolisali tržište agrokompleksa u Srbiji. Da bi me eliminisali kao jednog od najvećih uvoznika vještačkih đubriva iz Rusije, Rumunije i Austrije, u aprilu 2004. smjestili su mi aferu sa ciljem da me kompromituju. Uz asistenciju korumpiranih, za tu svrhu angažovanih policijskih najamnika, nije im bilo teško da izvedu prljavu operaciju mog javnog srozavanja jer mi je tog proljeća kasnila isporuka UREE46N, koju sam avansno platio partnerima u Rusiji. Da nesreća bude veća, brod mog vještačkog đubriva nikad nije ni stigao u Srbiju jer sam bio žrtva prevare ruskih partnera, teške više stotina hiljada dolara”.

I onda kreće “zezanje”.

“Nažalost, kasno sam ukapirao fakat koji oduvijek važi u trgovini s braćom Rusima, a koji je poražavajući. Da više od 70 odsto prometa cementa, uglja, betonskog gvožđa, vještačkih đubriva i ostalih strateških sirovina koje Rusija izvozi i plasira po svijetu, konrtoliše njihova mafija, koja je jedna od najmoćnijih i najstrašnijih u svijetu. A poznato je da ruska mafija ne likvidira dužnike, nego ih nadzire, njeguje, čuva i pritiska da bi kad-tad naplatila potraživanja. Ali zato, gotovo po pravlu, likvidira svoje povjerioce. Zašto da nekome duguju pola miliona dolara kad mogu da ga pošalju u vječna lovišta i – duga više nema. Danas, poslije skoro dve decenije, teško mi je da povjerujem da sam realno bio u takvoj opasnosti. Poznavaoci prilika o pravilima i etičkim kodeksima ruske mafije me uvjeravaju da sam ostao živ isključivo zbog toga što sam bio ludo hrabar.”

Usudio se da sjedne u avion i ode u Moskvu.

“Otišao sam da se raspitam “gdje je moja roba i gdje su moje pare”. Danas znam da sam bio opserviran od operativaca FSB (Federalna služba bezbjednosti), ali su me vidjeli i bosovi mafije koji su zapravo bili moji pravi partneri, a da ja o tome nisam imao ni pojma. Od dvije mogućnosti – da me likvidiraju u njihovom dvorištu ili da me trajno ostave na miru, oni su se, srećom, odlučili za ovo drugo”, napisao je glumac u autobiografiji, koja je još uvijek u nastajanju, prenosi Mondo portal.

 

 

Ostavite komentar: