Naučnici iznenađeni: U Sahari otkrivene mumije stare 7000 godina

26.09.2025. | 20:13

Arheogenetičarka dr Nada Salem, zajedno sa timom istraživača, analizirala je gene sačuvane u mumificiranim ostacima dvije žene iz neolita, stare 7.000 godina.

Evolucija čovjeka predstavlja složen proces. Iako danas postoji samo jedna ljudska vrsta, koja nastanjuje svijet (Homo sapiens), to ranije nije bio slučaj.

Baš kao što su se ljudi mijenjali, tokom evolucije, mijenjali su se i predjeli. Tako je Sahara, danas jedno od najsuvljih mjesta na Zemlji, nekada bila bujna, zelena oblast. Toliko zelena i plodna da je u njoj postojala stalna populacija ljudi.

U razdoblju između 14.800. do 5.500. godine p.n.e, poznatom kao Afrički vlažni period, pustinja je imala dovoljno vode da omogući život. Savana je bila zelena, bogata jezerima i močvarama.

Rane ljudske zajednice koristile su ove uslove za razvoj poljoprivrede i stočarstva. Među njima su bili i stanovnici jugozapadne Libije, za koje bi očekivali da genetski pripadaju podsaharskim populacijama – ali moderna analiza to nije potvrdila.

Vodeća arheogenetičarka sa Instituta “Maks Plank”, dr Nada Salem, zajedno sa timom istraživača, analizirala je gene sačuvane u mumificiranim ostacima dvije žene iz neolita, stare 7.000 godina, pronađenim u pećinskom skloništu Takarkori.

Riječ je o arheološkom nalazištu koje se nalazi u planinama Tadrart Akakus na jugozapadu Libije, a fragmenti DNK bili su dovoljni da naučnicima pruže uvid u prošlost.

Rezultati su objavljeni u časopisu Nature, gde se navodi:

“Većina stanovnika Takarkorija potiče iz do sada nepoznate skevernoafričke genetske loze, koja se odvojila od podsaharskih linija otprilike u isto vrijeme kada i preci današnjih ljudi van Afrike, i ostala izolovana tokom većeg dijela svog postojanja”.

Oni zaključuju da se odvajanje dogodilo pre oko 50.000 godina.

Smatra se i da su stanovnici Takarkorija imali manje kontakta s neandertalcima, jer je u njihovom genomu pronađeno znatno manje neandertalske DNK, nego kod ljudi van Afrike. Ipak, otkriveni su tragovi genetskog miješanja sa zemljoradnicima sa Levanta.

Jedan od autora studije, dr Savino di Lernia, naglašava značaj nalazišta u Libiji:

“Nevjerovatno je kako Takarkori, iskopavan između 2003. i 2006. godine, i dalje pruža nevjerovatna arheološka otkrića. Ovde imamo najstarije tragove prerade mlijeka u Africi, stare više od 7.000 godina, što je tema prethodnih istraživanja, ali i najstarije dokaze stočarstva na kontinentu, stare oko 8.000 godina”.

Iako su bili stočari, stanovnici Takarkorija razvili su i napredne tehnike u izradi keramike, korpi, kao i alata od drveta i kostiju, prenosi Metro.

Za razliku od tipičnih nomadskih zajednica, duže su boravili na jednom mjestu – vjerovatno zahvaljujući raznolikosti okruženja.

Vrijeme će pokazati kakve tajne nalazište Takarkori još krije.