Glečer “sudnjeg dana” pogodile stotine zemljotresa: Uzrok je i dalje misterija

13.01.2026. | 10:30

Zemljotresi povezani s kretanjem glečera ili glacijalni zemljotresi posebna su vrsta potresa u hladnim, zaleđenim regionima.

Prvi put otkriveni na sjevernoj hemisferi prije više od 20 godina, ovi potresi se javljaju kada ogromne gromade leda padaju sa glečera u more, napisao je za The Conversation Tan-Son Fam, geofizičar sa Nacionalnog australijskog univerziteta, a tekst prenosimo u cjelosti:

„Do sada je na Antarktiku pronađeno veoma malo ovakvih pojava. U novoj studiji, objavljenoj u Geophysical Research Letters, predstavljam dokaze o stotinama ovih potresa na Antarktiku između 2010. i 2023. godine, uglavnom na okeanskom kraju Tvejtsovog glečera, poznatijeg kao Glečer sudnjeg dana jer bi njegovo urušavanje moglo da izazove katastrofalan porast nivoa mora.

Kada se ove sante leda prevrnu, one se snažno sudaraju sa „matičnim“ glečerom. Taj sudar stvara jake mehaničke vibracije tla, odnosno seizmičke talase, koji se šire hiljadama kilometara od mjesta nastanka.

Ono što glacijalne zemljotrese čini jedinstvenim jeste to što ne generišu visokofrekventne seizmičke talase. Ovi talasi igraju ključnu ulogu u otkrivanju i lociranju tipičnih seizmičkih izvora, kao što su zemljotresi, vulkani i nuklearne eksplozije.

Zbog ove razlike, glacijalni zemljotresi su otkriveni tek relativno skoro, uprkos tome što su drugi seizmički izvori rutinski dokumentovani već nekoliko decenija. Većina do sada otkrivenih glacijalnih zemljotresa locirana je blizu krajeva glečera na Grenlandu, najvećem ledenom pokrivaču na severnoj hemisferi.

Ovi zemljotresi na Grenlandu su relativno velike magnitude. Najveći su po snazi slični onima koje su izazvale nuklearne probe Sjeverne Koreje u posljednje dvije decenije. Kao takve, detektovala ih je visokokvalitetna svjetska mreža za seizmički monitoring koja radi neprekidno.

Događaji na Grenlandu variraju sa godišnjim dobima i češće se javljaju u kasno ljeto. Takođe su postali učestaliji posljednjih decenija. Ovi znaci mogu biti povezani sa bržim tempom globalnog zagrevanja u polarnim regionima.

Iako je Antarktik najveći ledeni pokrivač na Zemlji, direktni dokazi o glacijalnim zemljotresima izazvanim prevrtanjem santi leda tamo su bili neuhvatljivi. Većina prethodnih pokušaja da se detektuju antarktički glacijalni zemljotresi koristila je svjetsku mrežu seizmičkih detektora.

Međutim, ako su antarktički glacijalni zemljotresi znatno manje magnitude od onih na Grenlandu, globalna mreža ih možda neće detektovati.

U svojoj novoj studiji koristio sam seizmičke stanice na samom Antarktiku kako bih potražio znake ovih potresa. Moja pretraga je otkrila više od 360 glacijalnih seizmičkih događaja, od kojih većina još nije uključena ni u jedan katalog zemljotresa. Događaji koje sam detektovao nalaze se u dva klastera, blizu Tvejtsovog glečera i lednika Pajn ajlend. Ovi glečeri su najveći izvori porasta nivoa mora sa Antarktika.

Tvejtsov glečer se naziva i Glečerom sudnjeg dana. Ako bi se potpuno urušio, podigao bi globalni nivo mora za 3 metra, a takođe ima potencijal da se brzo raspadne. Oko dvije trećine događaja koje sam detektovao, 245 od 362, nalazilo se blizu morskog kraja Tvejtsa. Većina ovih događaja su vjerovatno glacijalni zemljotresi usled prevrtanja santi leda.

Glavni uzročnik takvih događaja, čini se, nije godišnje kolebanje toplih temperatura vazduha koje pokreće sezonsko ponašanje glacijalnih zemljotresa na Grenlandu.

Umjesto toga, najproduktivniji period glacijalnih zemljotresa na Tvejtsu, između 2018. i 2020. godine, poklapa se sa periodom ubrzanog kretanja ledenog jezika glečera ka moru. Period ubrzanja ledenog jezika nezavisno je potvrđen satelitskim osmatranjima.

Ovo ubrzanje moglo je biti uzrokovano okeanskim uslovima, čiji uticaj još nije dovoljno razjašnjen. Nalazi ukazuju na kratkoročni uticaj stanja okeana na stabilnost glečera koji se završavaju u moru. Ovo vrijedi dalje istražiti kako bi se procijenio potencijalni doprinos glečera budućem porastu nivoa mora.

Drugi po veličini klaster detekcija dogodio se blizu lednika Pajn Ajland. Međutim, ovi potresi su se dosledno nalazili na 60–80 kilometara od obale, tako da vjerovatno nisu uzrokovani prevrtanjem santi leda. Ovi događaji ostaju zagonetni i zahtijevaju dalja istraživanja.

Detekcija glacijalnih zemljotresa povezanih sa odlamanjem santi leda na Tvejtsovom glečeru mogla bi pomoći u odgovoru na nekoliko važnih istraživačkih pitanja. To uključuje i fundamentalno pitanje o potencijalnoj nestabilnosti glečera Tvejts usled interakcije okeana, leda i čvrstog tla blizu mjesta gdje se spaja sa morem.

Bolje razumijevanje moglo bi biti ključno za rješavanje trenutne velike neizvjesnosti u predviđanjima porasta nivoa mora tokom narednih par vijekova.“ (Telegraf / The Conversation)