Genetika je čudo: Naučnici otkrili da se putem DNK prenose i navike, a ne samo izgled
12.11.2023. | 08:57Da li ste se nekada zapitali kako se u našoj svesti formiraju navike? Jednim dijelom one nastaju kroz odrastanje i učenje, ali drugi dio je ono što je privuklo pažnju naučnika – naše navike su utkane u DNK i prenose se sa generacije na generaciju.
“Sav je na oca”, “To si od majke naslijedila” i slične tvrdnje je svako od nas makar jednom u životu čuo ili izgovorio, i ma koliko nama djelovalo nemoguće da prihvatimo činjenicu da smo dobrim dijelom mi “kopije” naših roditelja, naučnici su dokazali da jesmo. Međutim, putem DNK se ne prenosi samo fizički izgled, konstitucija tijela ili predispozicije za razvoj određenih bolesti, već i – naše navike.
Slučaj braće blizanaca je naučnike naveo na razmišljanje
Davne 1939. godine u jednom američkom gradu su rođeni blizanci Džim Springer i Džim Luis, koji su odmah po rođenju dati u hraniteljske porodice. Čitav svoj život njih dvojica su živjeli odvojeno, nesvjesni da tamo negdje postoji brat blizanac. Slučajni susret se dogodio 1979. godine, kada su braća imala četrdeset godina.
Popričavši, blizanci su shvatili da osim fizičkog izgleda dijele i mnoge druge zajedničke stvari: obojica imaju migrene, voze plavog Ševroleta, puše iste cigarete i vole isto pivo. Tokom odrastanja, i jedan i drugi su sa roditeljima putovali na Floridu, imali ljubimce po imenu Toj, a onda su se obojica oženili i žene su im se zvale Linda. Možda biste rekli da je to sve slučajnost, ali kasnije su se obojica razveli i ponovo oženili, i ovog puta su im se supruge zvale Beti.
Navike se prenose putem gena
Ova životna priča je zaintrigirala naučnike koji su krenuli da istražuju i druge blizance koji su po rođenju razdvojeni, a ono što su otkrili ih je ostavilo u čudu: slučaj Džima Springera i Džima Luisa nije jedinstven! Istraživanja su obuhvatila preko stotinu blizanačkih parov iz različitih delova sveta, kako jednojajčanih, tako i dvojajčanih.
Kod jednojajčanih blizanaca podudarnosti je bilo najviše, ali su i dvojajčani pokazali veliki procenat sličnosti. Ovakav rezultat su genetičari objasnili zajedničkim genomom, koji svako od braće i sestara nasleđuje od svojih roditelja.
Geni “diktiraju” i izbor prijatelja i partnera
Sa vremenom se hipoteza o prenošenju individualnih osobina putem gena sve više potvrđivala, da bi 2014. godine sociolozi i genetičari dokazali da su geni ti koji nam “diktiraju” sa kime da se družimo. Ovaj zaključak su potkrepili analizom 500.000 genetičkih markera koja je pokazala da prijatelji imaju mnogo više zajedničkih varijacija gena od drugih ljudi.
Pojedini naučnici smatraju da ni partnere ne biramo slučajno, već da i u tome značajnu ulogu igraju geni. Na primer, skloniji smo da biramo partnere koji su slične visine kao i mi, jer su za odabir odgovorni isti geni koji utiču i na naš rast.
