Evolucijske zamke zbog kojih bi čovječanstvo moglo da izumre

21.11.2023. | 23:18

Ako pogledamo kroz prizmu postojećeg tehnološkog i medicinskog napretka, mogli bismo se osjećati optimistično po pitanju prosperiteta čovječanstva u budućnosti, ali ako kopamo dublje, brzo nam postaje jasno da je uspjeh i opstanak čovjeka kao vrste na ovoj planeta ni na koji način nije zagarantovana.

Novo istraživanje koje su sproveli naučnici sa švedskog Univerziteta u Stokholmu proizvelo je 14 različitih „evolucionih zamki“ u koje bi svetska populacija potencijalno mogla da upadne, što na kraju rezultira nestankom naše vrste.

Prema mišljenju tima koji stoji iza studije, deo problema je u tome što smo sebi obezbjedili sve što smo mogli, a upravo ono što smo postigli, uspeh i maksimalna dominacija, mogli bi da dovedu do opasnih posljedica.

Sada prolazimo kroz polikrizu, čvor različitih, ali zaista duboko povezanih kriza, unutar kojih višestruke prijetnje, od klimatskih promjena do pandemija, prijete da okončaju antropocen (epohu koju oblikuju ljudi).

„Ljudi su nevjerovatno kreativni kao vrsta“, kaže antropolog Peter Sørgaard Jørgensen sa Univerziteta u Stokholmu.

On dodaje da smo „u stanju da inoviramo i prilagođavamo se mnogim okolnostima, a takođe smo u mogućnosti da sarađujemo u iznenađujuće velikom obimu. Ali ispostavlja se da te sposobnosti imaju i neželjene posljedice“.

Od 14 potencijalnih evolucionih ćorsokaka koji prijete čovečanstvu, pet stručnjaka ih naziva globalnim.

Ovo su pojednostavljenja, s obzirom na to da sistemi postaju previše specijalizovani za prilagođavanje, kao što je monokulturna poljoprivreda, zatim rast radi rasta, što znači stalnu potragu za nabavkom ili pokretanjem nove linije koja dramatično povećava prihod i predstavlja recept za potencijalnu katastrofu, onda prekoračenje, koje nastaje kada ljudska eksploatacija prirodnih resursa premašuje biokapacitet Zemlje (više nego što Zemlja može da obezbjedi), podjela (međunarodni sukob) i zaraza (razne zarazne bolesti).

Ostalih pet naučnici su označili kao tehnološke zamke.

To su vezanost za infrastrukturu (kao kod fosilnih goriva), hemijsko zagađenje, egzistencijalna tehnologija (kao što je nuklearno oružje), tehnološka autonomija (uključujući vještačku inteligenciju) i dezinformacije ili lažne informacije.

Preostala četiri istraživači su nazvali strukturne zamke.

To su kratkoročnost, prekomerna potrošnja, nepovezanost biosfere i gubitak lokalnog društvenog kapitala u društvu u kojem sve digitalizovaniji svet narušava i prekida društvenu interakciju i potencijalno doprinosi daljim podjelama.

Istraživači vjeruju da je 12 od 14 navedenih pretnji čovječanstvu već u prilično poodmakloj fazi.

Samo tehnološka autonomija i gubitak lokalnog društvenog kapitala tek treba da se razviju u zabrinjavajuća pitanja.

Ističu da je još alarmantnije to što se pomenuti ćorsokaci prepliću i pojačavaju, čineći čvor duboko povezanih kriza, što znači da bismo mogli upasti u zamku više njih.

„Evolucione zamke su dobro poznat koncept u životinjskom svetu“, kaže Søgaard Jørgensen.

On dalje objašnjava:

„Kao što mnoge insekte privlači svjetlost, a ovaj njihov evolucioni refleks u savremenom svijetu može da ih ubije, čovečanstvo je u opasnosti da reaguje na nove pojave na loš i neprikladan način koji će mu naneti štetu.

Iako sve djeluje prilično sumorno, istraživači ne odustaju i smatraju da je sada potrebno krenuti u aktivnu transformaciju, ne samo da prihvatimo da se moramo prilagoditi toku vremena i događaja, već i da se potrudimo da stvari preokrenemo.

Kao vrsta, možda smo kratkovidi i destruktivni, ali smo istovremeno kreativni, inovativni i spremni na saradnju, ističu švedski naučnici. Prema njihovom mišljenju, to znači da postoji nada da naša sudbina još nije ispisana.

„Svako od nas može da uradi veoma jednostavnu stvar, da se više angažuje u zaštiti prirode i društva dok istovremeno gleda na pozitivne i negativne globalne posljedice sopstvenog lokalnog djelovanja“, kaže Jørgensen.

Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu „Philosophical Transactions, Proceedings of the Royal Society of London“ -Biological Sciences.