U Hagu izrečene višegodišnje zatvorske kazne: Šta piše u presudi Tačiju i ostalima

16.09.2026. | 13:54 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Hašim Tači i Jakup Krasnići osuđeni su danas, 16. septembra, prvostepenom presudom Specijalizovanih vijeća u Hagu na po 25 godina zatvora, Kadri Veselji na 18, a Redžep Seljimi na 13 godina.

Sva četvorica proglašena su krivima za ista četiri ratna zločina – protivzakonito ili proizvoljno hapšenje i lišenje slobode, surovo postupanje, mučenje i ubistvo. Istovremeno su oslobođeni svih šest tačaka optužnice koje su se odnosile na zločine protiv čovječnosti.

U kazne će im biti uračunato vrijeme provedeno u pritvoru.

Detalji su navedeni u sažetku prvostepene presude, koju prenosi KoSSev, na 40 stranica u predmetu KSC-BC-2020-06. Sud je naglasio da sažetak nije autoritativni tekst presude i da će javna redigovana i prevedena verzija pune presude biti objavljena naknadno.

Za šta su proglašeni krivima

Pretresno vijeće proglasilo je svu četvoricu krivima za protivzakonito ili proizvoljno hapšenje i lišenje slobode najmanje 385 osoba, surovo postupanje prema najmanje 49, mučenje najmanje 303 i ubistvo najmanje 96 osoba.

Oslobođeni su optužbi za progon, zatvaranje, druge nehumane postupke, mučenje, ubistvo i prisilne nestanke kao zločine protiv čovječnosti.

Vijeće ih je oslobodilo odgovornosti i za pojedine incidente obuhvaćene optužbama za ratne zločine jer nisu bili dokazani van razumne sumnje, bili su obuhvaćeni konkretnijom tačkom optužnice ili nisu bili u nadležnosti suda.

Zašto nisu osuđeni za zločine protiv čovječnosti

Jedan od ključnih dijelova presude odnosi se na razliku između ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.

Vijeće je utvrdilo da su pripadnici OVK od najmanje aprila 1998. do avgusta 1999. činili nasilje i zlostavljanje nad civilima širom KiM i u pojedinim dijelovima sjeverne Albanije, kao i da je napad bio sistematski i širokih razmjera.

Međutim, prema zaključku vijeća, Tužilaštvo nije dokazalo van razumne sumnje da je taj napad bio usmjeren protiv civilnog stanovništva kao takvog.

Sudije su zaključile da su žrtve uglavnom birane na osnovu individualnih faktora, odnosno zato što su označavane kao protivnici, a ne zbog pripadnosti određenoj ciljanoj civilnoj populaciji. Zbog toga nije dokazan neophodni element za zločine protiv čovječnosti.

Ratni zločini do 20. juna 1999.

Vijeće je utvrdilo da je od najmanje kraja marta 1998. do približno 20. juna 1999. postojao nemeđunarodni oružani sukob između OVK i snaga SRJ, odnosno srpskih snaga.

Međunarodno humanitarno pravo povezano s tim sukobom, prema presudi, primjenjivalo se i na pojedine lokacije u sjevernoj Albaniji pod kontrolom OVK.

Incidenti koji su počeli poslije 20. juna 1999. nisu mogli biti kvalifikovani kao ratni zločini jer je vijeće utvrdilo da je do tada nemeđunarodni oružani sukob bio završen.

Najmanje 385 ljudi proizvoljno zatvoreno

Prema presudi, pripadnici OVK su od aprila 1998. do 20. juna 1999. protivzakonito ili proizvoljno lišili slobode najmanje 385 ljudi u objektima pod kontrolom OVK u 14 opština na KiM i na lokacijama u dvije oblasti sjeverne Albanije.

Ljudi su hapšeni u kućama ili na putevima, a dio njih je prebijan, vrijeđan i vezivan. Kao razlog za hapšenje navođene su tvrdnje da su “srpski kolaboracionisti”, “špijuni” ili “izdajnici”.

Vijeće navodi da nema vjerodostojnih dokaza da su pritvoreni zaista bili ono za šta su optuživani. Među njima su bili nastavnici, zemljoradnici, šumari i radnici, ali i žene i djeca.

Mučeno najmanje 303 ljudi

Vijeće je utvrdilo da je 348 ljudi bilo izloženo surovom postupanju, od kojih je najmanje 303 i mučeno.

Kod tih 303 žrtve surovo postupanje obuhvaćeno je težom kvalifikacijom mučenja, pa je posebna osuda za surovo postupanje obuhvatila najmanje 49 osoba.

U sažetku presude opisani su nehumani uslovi u kojima su ljudi držani u bivšim školama, štalama i podrumima, u prepunim prostorijama i bez odgovarajućih mjesta za spavanje, hrane, vode, zdravstvene zaštite ili pristupa toaletu.

Navode se i premlaćivanja kundacima, palicama, drvenim motkama, drškama sjekira, metalnim šipkama i električnim kablovima. Neki zatočenici bili su primoravani da gledaju premlaćivanje drugih, slušaju njihove krike ili sahranjuju tijela drugih zatočenika.

Najmanje 96 ubijenih

Za ubistvo kao ratni zločin vijeće je utvrdilo da su pripadnici OVK između aprila 1998. i 20. juna 1999. u 12 opština na KiM i na jednoj lokaciji u sjevernoj Albaniji namjernim činjenjem ili nečinjenjem izazvali smrt najmanje 96 osoba koje nisu aktivno učestvovale u neprijateljstvima.

Neke žrtve ubijene su vatrenim oružjem, dok su druge umrle od posljedica teškog premlaćivanja. Tijela pojedinih žrtava nikada nisu pronađena.

Sud nije odlučivao o tome da li je nezavisnost bila kriminalni cilj

Vijeće je utvrdilo da su četvorica optuženih i drugi pripadnici rukovodstva OVK težili nezavisnosti Kosova i uspostavljanju političke i institucionalne kontrole nad teritorijom za koju su očekivali da postane nezavisno Kosovo.

Sud, međutim, nije smatrao potrebnim da utvrđuje da li su ti ciljevi sami po sebi bili kriminalni ili protivpravni.

Vijeće je zaključilo da su kriminalna bila sredstva korištena protiv ljudi koji su smatrani preprekom tim ciljevima.

Prema presudi, ona su uključivala ubistva, hapšenja i pritvaranja bez redovnog postupka, fizičko i psihičko zlostavljanje, zastrašivanje i takozvani “specijalni rat”.

Među osobama koje su bile meta bili su ljudi povezani s drugim političkim i vojnim strukturama, osobe za koje se tvrdilo da imaju veze sa srpskim ili jugoslovenskim vlastima, kao i pripadnici etničkih manjina, među njima Srbi i Romi.

Vijeće nije prihvatilo tvrdnje odbrane o izolovanim incidentima

Vijeće nije prihvatilo argumente odbrane da su zločini bili posljedica krvne osvete, ličnih obračuna, djelovanja samovoljnih grupa ili povratka civila.

Prema zaključku vijeća, postojao je plan koji su optuženi i drugi sprovodili lično i preko drugih, a koji je obuhvatao uspostavljanje pritvorskih objekata, identifikovanje osoba smatranih protivnicima, njihovo hapšenje i pritvaranje i, “ako je potrebno”, ubistvo.

Vijeće je navelo da je plan sprovođen “sistematski i nemilosrdno” na teritoriji pod kontrolom OVK tokom sukoba i da nijedan od četvorice optuženih nije pokušao da ga zaustavi, spriječi ili ublaži njegove posljedice.

Šta je vijeće utvrdilo za Tačija

Za Hašima Tačija sudije su zaključile da je kao član Glavnog štaba i šef Političke direkcije dao značajan doprinos zajedničkom zločinačkom cilju i imao važnu ulogu u njegovom formulisanju i sprovođenju.

Vijeće mu pripisuje i lično učešće u hapšenju, pritvaranju i ispitivanju 13 parlamentaraca, kao i u hapšenju, pritvaranju, prebacivanju i ubistvu Behajdina Aljaćija (Behajdin Allaqi).

Prema sažetku, Aljaći je u junu 1998. otišao u štab OVK u Drenovcu, gdje su ubrzo stigli Tači i Veselji. Vijeće navodi da su ga njih dvojica odveli s lisicama, nakon čega više nikada nije viđen, te je zaključilo da je ubijen.

Sudije su zaključile i da je Tači znao za veliki broj zločina prema osobama označenim kao protivnici, ali da nije preduzimao mjere da ih spriječi, istraži ili kazni.

Uloge Veseljija, Seljimija i Krasnićija

Za Kadrija Veseljija vijeće je utvrdilo da je kao šef Direkcije za obavještajne poslove imao jednu od ključnih uloga. Zadaci te strukture, prema nalazu sudija, uključivali su identifikovanje, prikupljanje informacija, praćenje i “neutralisanje” osoba za koje se sumnjalo da su kolaboracionisti.

Za Redžepa Seljimija vijeće je konstatovalo da je imao manje formalnih ovlašćenja nad ostalim pripadnicima OVK od druge trojice optuženih. Ipak, kao član Glavnog štaba, nekadašnji šef Operativne direkcije i generalni inspektor, imao je važnu ulogu u formiranju operativnih zona i jedinica OVK.

Za Jakupa Krasnićija vijeće je zaključilo da je kao član Glavnog štaba i Političke direkcije, portparol i zamjenik komandanta bio jedan od ključnih aktera u formulisanju i sprovođenju politike prema osobama označenim kao protivnici.

Kazne od 13 do 25 godina

Pri odmjeravanju kazni vijeće je razmatralo težinu i posljedice zločina, prirodu i stepen učešća svakog optuženog, njihove lične okolnosti te otežavajuće i olakšavajuće faktore.

Hašim Tači osuđen je na jedinstvenu kaznu od 25 godina zatvora, Jakup Krasnići takođe na 25 godina, Kadri Veselji na 18, a Redžep Seljimi na 13 godina zatvora.

U kazne će im biti uračunato vrijeme provedeno u pritvoru. Četvorica bivših vođa OVK nalaze se u pritvoru Specijalizovanih vijeća od novembra 2020. godine.

Pitanje reparacija, odnosno naknade štete žrtvama, još nije riješeno. Pretresno vijeće navelo je da razmatra podneske stranaka i zastupnika žrtava i da će naknadno utvrditi dalji kalendar za taj dio postupka.